Kad se prisjetimo televizijskih sadržaja otprije dvadesetak godina, reality TV bio je u svojim začecima, ali i na vrhuncu interesa javnosti. U moru najrazličitijih showova razmaženih bogatašica, kuhanja i preživljavanja, postojala je i zasebna niša makeovera. Plastične operacije i nevjerojatne transformacije dobivale su neke prime time, a kasnije i neke nepopularnije termine.
Tada se pojavio i originalni show „Queer Eye for a Straight Guy“, gdje su pripadnici LGBTQ+ bili vidljivi najširoj publici pružajući svoju ekspertizu, a istovremeno senzibilizirajući javnost i promovirajući toleranciju. Nakon nekoliko sezona, emisija je ugašena, sve dok se nova queer petorka nije pojavila na Netflixu 2018. pomažući ne samo hetero muškarcima, već vrlo širokoj publici.
Nova era realityja
Počela sam ih gledati, kao što su vjerujem i mnogi drugi, u jeku pandemije. Priznajem da sam isprva bila malo skeptična prema nabrijanoj pozitivi, no moj se hladan stav brzo otopio, jer svima bi nam dobro došlo malo Jonathanove energije i Bobbyjevih dekoraterskih vještina.
Ovu, tada novu, sad već vrlo slavnu petorku čine Jonathan Van Ness, zadužen za friziranje i ljepotu, Antoni Porowski koji donosi kulinarske savjete, Karamo Brown koji daje savjete i ohrabruje, Tan France za modu i styling, te Bobby Berk koji je zadužen za transformaciju domova sudionika.
Za razliku od dotadašnjih makeover koncepata, „Queer Eye“ ne slijedi magičnu transformaciju od ružnog pačeta do labuda preko noći, već prikazuje različite faze procesa, koji je prije svega mentalni, a tek sporedno fizički. A taj proces je u najmanju ruku – dirljiv. Puno je više od jedne epizode koje su mi izmamile suze, ali i neki navijački duh spram sudionika na ekranu s kojima suosjećamo.
Ponekad su to mladići koji se boje „outati“ svojim obiteljima zbog straha od osude, lezbijke koje su internalizirale homofobiju, stariji muškarac koji je izgubio volju za životom… U novoj sezoni tu je i skupina bratstva na fakultetu koja po prvi puta u životu razgovara o svojim osjećajima i daje vjeru u budućnost u kojoj ideja tradicionalnog maskuliniteta biva proširena, pogodna za nove generacije koje su više u doticaju sa samima sobom. „Niti ne znam što osjećam polovicu vremena“, povjerio se jedan od njih na svojevrsnoj grupnoj terapiji s Karamom i počeo plakati, a svi drugi su uslijedili i zagrlili se.
Ako se činilo da se nema ništa više za reći u novoj sezoni i da su sve važnije teme već pokrili, bili smo u krivu jer ovakav je sadržaj danas možda i važniji. Diljem svijeta jačaju desničarske politike, u SAD-u se u brojnim saveznim državama izglasavaju zakoni kojima se zabranjuju knjige, ograničavaju prava trans i queer osoba, ukidaju reproduktivna prava žena, te se produbljuju društvene razlike.
Jedan show na Netflixu možda se i ne čini kao veliki pomak, ali naizgled „laki“ sadržaj o modi i lifestyleu nudi nešto ipak mnogo dublje. Sedma sezona „Queer Eye“ snimana je u New Orleansu i donosi mnogo više od pukog festivala po kojem je grad poznat. Dok Queerovci mijenjaju izgled i živote svojih sudionika (ili „heroja“ kako ih zovu), oni pak mijenjaju percepciju gledatelja koji često dolaze s predrasudama o američkom Jugu kao konzervativnoj sredini. Ali i ističu sve ono što nas ujedinjuje, ispod razlika na površini. Uz dobru dozu košulja s uzorcima, instagramskih interijera i odličnih transformacija frizura, te sa slikom empatije koju bismo trebali prenijeti i izvan ekrana. Pa vi probajte ne pustiti suzu.
Naslovni vizual: Netflix
