Oduvijek sam sanjala o tetovaži. Malenoj, na zapešću, s točno određenim motivom koji mi znači puno. Na nju sam se u konačnici odlučila nakon jednog jako bolnog prekida na koji, iz današnje perspektive, gledam kao na svoje ponovno rođenje i najveću prekretnicu u svom životu. Ta je tetovaža za mene značila sve ono što me čini takvom kakva jesam i uz to je bila podsjetnik da više nikada nikome ne dopustim da mi na bilo koji način reže krila i sputava me. I nikada neću zaboraviti dan kada su se kapljice tinte urezale pod moju kožu i tsunami sreće koji me preplavio kada se taj djelić mene napokon našao tu, gdje je oduvijek i trebao biti. Da sam kojim slučajem više pažnje posvećivala istraživanjima o percepciji tetovaža, tko zna, možda se nikad na nju ne bih odvažila.
Predrasude bez temelja
Još otkako je vijeka nas se žene osuđivalo zbog toliko različitih stvari da ne bismo danima stali s nabrajanjem jednom kada bismo krenuli nabrajati, a čak su i tetovaže našle svoje mjesto na tom popisu. Naime, brojne su studije pokazale da će se zbog tetovaža puno više osuđivati nas žene nego muškarce te da će ih zbog toga žene puno češće prekrivati. Mnoge žene tako vjeruju da bi pokazivanje tetovaža moglo imati negativan utjecaj na njihove izglede za dobivanje posla, puno je onih koje su ovakve pretpostavke izvele iz zone hipotetskih scenarija i doživjele ovakva iskustva u stvarnosti, a k tome je i dalje u nevjerojatnom postotku prisutna stigma koja kaže da su žene s tetovažama sklonije upuštati se u seksualne avanture. No, imaju li ovakve predrasude ikakvih temelja?
A tko danas nema tetovažu?
Ruku na srce, unatoč tome što su tetovaže veoma popularne i što danas između 20% i 30% starijih od 18 godina ima barem jednu tetovažu, u zapadnim se društvima tetovaže oduvijek povezivalo s negativnim percepcijama i konotacijama te ‘devijantnim skupinama’ poput bandi i zatvorenika, a paralelno s time se žene s tetovažama smatralo onima smanjene vjerodostojnosti i povećanog promiskuiteta.
Iako tetovaže općenito danas stoje bolje nego nekada te ih društvo puno više prihvaća kako postaju sve popularnije i rasprostranjenije, veliki je problem što se poboljšana percepcija tetoviranih pojedinaca nerijetko u puno većoj mjeri odnosi na muškarce. Drugim riječima, uglavnom su muškarci objekti pozitivnije percepcije tetovaža, dok su žene još uvijek zaglavile s istim onim predrasudama kakve su o njima vladale nekada.
Imućne žene iz viktorijanske ere koje su se same tetovirale, a tetovaže smatrale hrabrima i privlačnima
Te iste predrasude sežu sve do kasnog devetnaestog stoljeća kada su tetovirane žene često imale nekonvencionalne karijere kao plesačice burleske ili cirkuske izvođačice te ostale poslove ili obrasce ponašanja koji su prkosili društvenim normama i rodnim ulogama, a povijesno su gledano jedina iznimka bile imućne žene viktorijanske ere koje su se same tetovirale i smatrale se hrabrima i privlačnima. Da su ovakve percepcije daleko od pravila pokazuju brojna zanimljiva istraživanja.
Jedno provedeno 2002. tako je pokazalo da će žena s fotografije s vidljivom crnom tetovažom na nadlaktici biti ocijenjena nižim ocjenama po pitanju sportske uspješnosti, privlačnosti, motiviranosti, religioznosti, inteligencije, poštenja, velikodušnosti i umjetničkih sposobnosti nego što će to biti slučaj iste žene s fotografije bez tetovaže. Studija iz 2004. otišla je korak dalje i utvrdila da što je ženska tetovaža veća i vidljivija, to je percepcija te žene negativnija.
Snažne i neovisne žene
No, nije sve tako crno. Neke su studije tako pokazale da su tetovirane žene jače i neovisnije od žena bez tetovaža, no puno je veći problem što te iste atribute muškarci najčešće smatraju neprivlačnima Baš je iz tog razloga puno muškaraca koji negativno percipiraju tetovirane žene i ne žele ih razmatrati za dugoročno partnerstvo, ali su istovremeno spremni pristupiti im radi seksualne aktivnosti.
Sa željom da se jednom zauvijek stane na kraj ovakvim predrasudama, nedavno je provedena studija pod imenom ‘Showing Skin: Tattoo Visibility Status, Egalitarianism and Personality Are Predictors of Sexual Openness Among Women’, objavljena u ‘Sexuality & Culture journal’, a u kojoj je sudjelovalo 814 žena – 391 s tetovažama i 423 bez tetovaža. 77% ispitanica bile su heteroseksualne, dok se drugih 23% identificiralo kao biseksualne.
Sve što tražimo su – sloboda da ukrašavamo tijelo kako želimo i jednaka prava
Studija se sastojala od odgovaranja na pitanja koja se tiču religioznosti, vidljivosti i položaja tetovaže, prijašnjih seksualnih iskustava, osobnosti, općenite sklonosti ka novim iskustvima i uvjerenja o rodnim ulogama. Uzevši u obzir sve odgovore, voditelji studije su došli do zaključka da su tetovirane žene seksualno slobodnije tj. voljnije upustiti se u seksualne aktivnosti s partnerima s kojima nisu u vezi, općenito otvorenije novim iskustvima i uzbuđenjima te egalitarnije u svojim uvjerenjima po pitanju muških i ženskih uloga nego što je to slučaj s netetoviranim sudionicama.
No, svaki od ovih zaključaka ne vrijedi promatrati plošno jer je se svi oni nadovezuju jedan na drugog. Žene sklonije novim iskustvima tako su nerijetko seksualno otvorenije od onih koje nova iskustva baš i ne privlače, a one koje su egalitarne u svojim uvjerenjima možda ne samo da vjeruju da bi žene trebale moći ukrašavati svoja tijela na bilo koji način koji smatraju prikladnim, već vjeruju i da žene i muškarci trebaju imati istu slobodu u traženju seksualnih partnera.
Dakle, tetoviranje tijela može se konceptualizirati kao samo jedan od mnogih pokazatelja seksualno veće otvorenosti. To, doduše, ne znači da tetovirane žene treba tretirati i/ili promatrati na bilo koji poseban način, već samo to da je velika vjerojatnost da je žena s tetovažama netko tko se identificira kao jaka i neovisna osoba, otvorena novim iskustvima i ima egalitarna uvjerenja o muškarcima i ženama. Seksualna otvorenost samo je šlag na kraju.
