Sjedimo u uredu. Sat otkucava osam sati. Jasno, uvečer, a ne ujutro. Malo dulje smo ostali jer je nekoliko kolega dobilo otkaz, a ni mi ostali nismo sigurni. No tko je danas uopće siguran? Razgovaramo s kolegama koji su saznali lošu vijest, pokušavamo ih utješiti, no riječi nam baš i ne idu. I tada jedna kolegica kratko kaže – “Pa što je ovo – film Pijev život!” Ne znam zašto sam zapamtila upravo tu rečenicu koja je mogla glasiti i “Pa što je ovo – Survivor!” No, shvatili ste poantu. Većina firmi je već neko vrijeme puna neizvjesnosti, napetosti, prljavih igara i spletki, kao da je riječ o kakvoj okrutnoj igri na ispadanja, a mi se svi iz petnih žila trudimo ostati u igri, iako smo već odavno svjesni da nas posao na ispunjava, a da čamac vozi u nepoznatom smjeru.
Kako prepoznati pravi trenutak za odlazak
Ispada da nismo sami jer statistike govore da je gotovo 43% zaposlenika radilo kod istog poslodavca barem deset godina. Čekaš dok te ne izbace, dok firma ne propadne, dok ti ne ponude nešto bolje ili naprosto dok ti ne postane neodrživo i neizdrživo. No kako prepoznati taj trenutak da je vrijeme za bijeg, jer dati otkaz nikada nije lako, ma koliko bilo nužno. Ovo su 4 pokazatelja koji vam govore da je možda vrijeme da bacite pogled na to što se još nudi na tržištu…
Napredak, što je to?
Kada ste se zaposlili – vašu poziciju su predstavili kao uzbudljivu planinu s vidikovcem na vrhu. U redu, nitko nije rekao da ćete odmah uspinjačom doći do vidikovca i osvojiti šefovsku fotelju. Računali ste na težak put uspinjanja. No danas kada se osvrnete iza sebe i pogledate vašu karijeru – vidite samo tapkanje na dnu planine. U prijevodu – i dalje radite dosadne poslove za početnike, čuvate šefu leđa i ne možete se profesionalno razvijati.
Povišica? Dajte mi rječnik stranih riječi!
“Ovo je bila teška godina! Moramo stegnuti remen. I mi imamo šefa. Postcovid kriza se i dalje osjeća, Nadamo se da razumijete” – samo su neke varijacije rečenica koje smo godinama slušali od poslodavaca kada je trebalo smisliti odgovor na pitanje zašto već godinama nema povišica. Ne, ne morate to razumjeti. Jer i vaši troškovi rastu, a ima malo smisla ako se plaća godinama ne mijenja. Profesionalno poštovanje ogleda se prvenstveno u plaći, iako i pohvale i konstruktivna kritika igraju važnu ulogu. Oni koji se ne zalažu za sebe i višu plaću često će na kraju izvući kraći kraj – jer uvijek postoji prostor za pregovaranje.
Onaj grozan osjećaj prije posla
Bezvoljnost, umor, uznemirenost, iscrpljenost, lupanje srca… Niz je fizičkih simptoma kojima vam tijelo pokušava reći da psiha nije zadovoljna te da je krajnje vrijeme da nešto poduzmete. Prvi korak bi bio otvoren razgovor s nadređenom osobom. Tada se možda mogu kratkoročno promijeniti radno vrijeme ili zadaci kako biste imali dovoljno energije razmišljati o dugoročnim profesionalnim perspektivama i alternativama i vagati svoje različite mogućnosti.
Šef vas tretira kao bonsai
Sve što predlažete padne na neplodno tlo, oduzimaju vam važne projekte, ne zovu na sastanak, izbacuju iz timova, a kada nešto dobro i napravite, vaš šef će se potruditi da to ne vidi, a kamoli da spomene. Drugim riječima – sve što vam stoji na putu uspjeha je vaš šef koji se svojski trudi da ne procvjetate i ne zasjenite ga. To je šteta, pogotovo ako uvijek imate osjećaj da ste na apsolutno pravom mjestu i da imate sve poslovne mogućnosti. Ako se osjećate zanemareno ili imate dojam da vam šef zbog nepoznatih i osobnih razloga sprječava promociju, svakako potražite razgovor. Jasnije postavite zahtjeve i nemojte se sramiti razmotriti otkaz. No ako vaši pokušaji ponovo padnu na neplodno tlo, uvijek možete izreći onu rečenicu koju izgovara George Clooney u istoimenom filmu – Good Night, and Good Luck.
Naslovni video: Canva
