„Možeš li to podnijeti“ – pitanje je koje Al Pacino u filmu „Đavolji odvjetnik“ postavlja Keanu Reevesu. Za one koje nisu gledali horor film o susretu mladog i ambicioznog odvjetnika sa starim vragom u odijelu koji ga neprestano izaziva – reći ćemo samo to da je to ona scena upoznavanja kada Al Pacino pozove mladog gosta na vrh nebodera s kojeg puca pogled na infinity bazen, ne bi li obavili razgovor za posao baš na tih par centimetara kvadratnih vrlo skliskih ploča uz sam rub svega. Da, baš tamo gdje ne postoje nikakvi rubovi, a kamoli zaštitna ograda, a voda se, barem vizualno, direktno slijeva u provaliju.
Stres kao motivator ili blokator?
I baš kada smo uspjeli nekako progutati tu knedlu u grlu, tim više jer nam se učinilo i da se sam Al Pacino malo poskliznuo u cipelama na kojima ima malu potpeticu ide i novi set pitanja za mladog odvjetnika – kako podnosi stres. I je li jedan od onih koji se zablokiraju ili možda daju sve od sebe? No budući da nema tog filma u kojem Keanu nešto ne može, igra s vragom mora, logično, prijeći na sljedeći nivo, a to znači da su ulozi sve veći i sve strašniji, a ne uključuju samo glavnog lika nego i njegovu suprugu koju glumi sjajna Charlize Theron, mamu te sve one članove obitelji za koje još ni ne zna da postoje, a glavno pitanje koje se postavlja je – kada će dovraga glavni lik povući kočnicu i reći Ne! Ili to zapravo ne postoji u svijetu adrenalinskih ovisnika?
Visoki tragači za emocijama
To je pitanje na kojem su brojni filmaši horora i trilera sakupili dobre novce, ali i pitanje koje već godinama opsjeda znanstvenike. Jedan od njih je i Marvin Zuckerman koji se godinama bavio proučavanjem adrenalinskih ovisnika, a koji bi se po njemu trebali zvati visoki tragači za senzacijama. To su naime pojedinci koji traže neobične senzacije uma, osjetila te fizičke senzacije, i to rade unatoč rizicima koji mogu doći u istom paketu.
U redu, svi manje-više znamo kako to funkcionira. Kada smo uzbuđeni, uplašeni ili emocionalno uznemireni, naše tijelo proizvodi hormon adrenalin. Kada se pusti u krv, ovaj hormon povećava broj otkucaja srca, krvni tlak i stopu disanja, što može izoštriti naša osjetila i dati nam nalet energije. Pa ipak, kako to da bi neki od nas odlučili mrtvi-hladni izaći na vrh njujorškog nebodera i obaviti ležerno zadatak, a drugi bi se još u sobi primili za metalnu ogradu, znoj bi ih oblio, a istog trena bi zvali vatrogasce? Imaju li strašljivci neke jače receptore za adrenalin, ili naprosto samo bolje čitaju moguće varijante budućnosti?
Veza kortizol i dopamin
Nemojte se iznenaditi ako vam sada kažemo da adrenalin ovdje uopće ne igra neku ulogu nego sve određuje jedan drugi hormon, pojasnio je Zuckerman. Naime, hoćete li se vi spremno boriti s vragom, pobjeći ili smrznuti ovisi o razini vašeg kortizola, hormona koji organizira naše tjelesne sustave kako bi nam pomogao boriti se protiv percipirane prijetnje. Niski tragači za senzacijama imaju puno kortizola kad su oko nas stvari koje mogu stvoriti opasnost ili čak znatiželju, a to znači da ih naša tijela percipiraju kao opasne.
Visoki tragači za senzacijama mogu biti u stvarno kaotičnim okruženjima, ali ne šalju iste kemijske alarme, tako da ne izlučuju toliko kortizola i njihova tijela ne percipiraju te stvari kao stresne. Ali istovremeno, imaju drugu kemikaliju. Riječ je o dopaminu, a koji je itekako povezan s užitkom. Drugim riječima, tijekom tih vrlo kaotičnih iskustava, oni izlučuju više dopamina i manje kortizola, a to znači da oni iste situacije koje mi tumačimo kao strašne naprosto doživljavaju kao uzbudljive. A još k svemu mogu biti jako organizirati, fokusirani i super obaviti svoj posao.
Užitak u deadlineu
Iako je dobar dio odgovora upisan u naše razine hormona, činjenica je da se naša pozicija na skali adrenalinske ovisnosti tijekom godina može i mijenjati te da na nju utječu i neke druge stvari. Naime, psiholozi su primijetili da su pojedinci s određenim osobinama skloniji razviti adrenalinsku ovisnost. A one uključuju: fleksibilnost i otvorenost za promjenama, želju za složenošću i novitetima, nagon za traženjem izazova, spontanost i impulzivnost, znatiželju te kreativnost.
I naravno da ih privlače aktivnosti koje izazivaju uzbudljive senzacije, kao što su vrlo visoki tobogani, uklete kuće koje zahtijevaju odricanje odgovornosti pri ulasku, avanturistički hobiji, BASE skakanje, lov na oluje, onjenje s morskim psima, ekstremni sportovi, motociklističke utrke ili rafting na divljim vodama.
Kampanjci i svadljivci s društvenih mreža
No nemojte se začuditi što neki od nas to izvode na manje vidljiv i skup način. Naime, istraživanja su konačno došla na trag suludom ponašanju kampanjaca i svih onih koji probijaju rokove, a koji su u stanju raditi i tri noći za redom, bez spavanja, samo da bi završili projekt. I naravno, osjećali se vraški dobro, uzbuđeno i puni neke lude energije. S druge strane, to su i oni tipovi koji izbjegavaju sport, ali se itekako žustro bacaju o rasprave o vrućim temama, započinju svađe ili čak lažu usred razgovora i svjesno manipuliraju svojim sugovornicima ne bi li u svoj život ubacili zrno adrenalina.
Ako ste zabrinuti da potraga za sljedećim adrenalinom ometa vaš svakodnevni život ili osobne odnose, razmislite o tome da se konzultirate terapeutom. Ili naprosto odgledajte film „Đavolji odvjetnik“ do kraja i uzmite Keanu Reevesa kao mentora. I to posve besplatno:)
Naslovni vizual: Unsplash
