“Recite mi nešto o sebi.” Priznajte, koliko ste puta u životu čuli ovo pitanje. No s druge strane, razumijemo ljude koji ih postavljaju. Suosjećaju s našim grčem na licu, preznojavanjem, plitkim disanjem i žele za početak opustiti kandidata. Pa ako se jednoga dana budu tražili poslodavci s najviše empatije – nominiramo Howarda Shulza (bivši CEO Starbucksa) koji je otišao i korak dalje jer je znao da kandidati mucaju i na to najosnovnije pitanje koje je zapravo najteže, jer kako ćeš se sažeti i pogoditi biti u svega par rečenica pa je svima postavljao nešto lakše pitanje – što su zadnje zanimljivo pročitali.
Kada se znatiželja visoko boduje
Priznajemo, ideja nije loša. Čovjek će se malo opustiti prepričavajući kakvu knjigu, film ili izložbu, a Howard će procijeniti koliko je njegov sugovornik zainteresiran za svijet oko sebe, jer znatiželja je bila visoko na listi njegovih prioriteta, kako je pojasnio u Masterclass predavanjima. No što kada znatiželja kao pokretač nije svima visoko na listi prioriteta.
Šok i nevjerica
Slutite već sada da uskoro ide neki obrat, jer gospodin Howard je ovdje spomenut samo zato da bi metoda Stevea Jobsa bila upečatljivija i ostavila nas bez teksta. Uostalom, to mu je i bila najdraža metoda – toliko šokirati i zbuniti kandidata te čekati kako će se ovaj snaći. Naime, Steve Jobs je smatrao da je odabir zaposlenika užasno važan tako da je na tjednoj bazi jedan cijeli dan posvećivao razgovorima s kandidatima, piše u knjizi “In the Company of Giants: Candid Conversations with the Visionaries of the Digital World” autora Rame Dev Jagera i Rafaela Ortiza, koja je izdana 1997. godine.
Sorry, ali ne tražimo tihe i poslušne zaposlenike
No kako je to izgledalo na konkretnim slučajevima i kako su zvučala pitanja? Nećemo uljepšavati, ali Steve bi počinjao razgovore pitanjima koja su išla ravno u glavu, tipa – “Zašto ste sudjelovali u ovom katastrofalnom poslu?” A nastavio bi u revijalnom tonu, kritizirajući njihov prethodni rad. Naravno, da biste to napravili morali ste malo istražiti bolne točke kandidata.
Iako ovaj stil razgovora zvuči pomalo okrutno, Steve je tako želio testirao hoće li kandidati znati braniti svoj rad i stajati iza onoga što su postigli, jer ako je išta želio izbjeći to su onda potvrdni odgovori. A to znači da bi kandidat imao zeleno svjetlo samo ako bi prezentirao uvjerljive argumente i pokazao volju za suprotstavljanjem. Steve Jobs je jednostavno tražio zaposlenike koji su mu se mogli suprotstaviti kako bi pronašli bolja rješenja. Zvuči uvjerljivo. Šteta samo što je povijest puna bivših zaposlenika koji baš i nisu najbolje prošli kada su i dalje ostali pri svojim stajalištima i mislili suprotno od svog šefa.
Naslovna fotografija: Unsplash+
