Maturalni ples prije trideset godina. Svi smo se pojavili te večeri malo drugačiji. Neki prvi put u odijelima, a neki, kao ja, s pravim profi smokey eyesom. No nisu svi oduševljeni mojim osjenčanim očima jer jedan maturant ubrzo dobaci: “Izgledaš kao da te pitur Suljo opitura.” Srećom, u igru uskače moj modno osviješteni partner koji samo kaže: “Sorry, ali to je look Annie Lennox!” Jesam li možda bila presmjelo našminkana za običnu maturalnu u to doba? Dalo bi se raspravljati, no koliko je Annie Lennox bila miljama ispred svog vremena, možemo posvjedočiti i trideset godina kasnije pogledamo li sjajan dokumentarac ‘Annie Lennox, od Eurythmicsa do aktivizma, putovanje pop ikone’, a koji je prikazan na 5. izdanju DA2 Film Festivalu koji je ove godine održan u zagrebačkom Institutu Liszt – Mađarskog kulturnog centra.
Punkerica u duši
Koja razorna snaga, umjetnička inspiracija, hrabrost da se prkosi svim društvenim pravilima – pomišljamo već u petoj minuti dokumentarca dok pratimo Annie koja se prvi put pojavila na londonskim ulicama. Tek je došla s flautom u ruci i snovima da će svirati u kakvom orkestru klasičnu glazbu i da će joj život nalikovati onome kakav vode njene omiljene junakinje iz serije ‘Three girls’, no vrlo brzo je promijenila smjer. Zaposlila se kao konobarica, jedne večeri je u pub uletio Dave Stewart i njihova ljubavno-glazbena priča je započela. “Ne znam što me je tako snažno privuklo, no imala je neku tugu u očima”, izjavio je Dave koji će ubrzo s Annie osnovati bend.
“Ma zapravo sam trebala biti punkerica, kaže Annie skromno. No, gdje ćeš biti punkerica s 23 godine. Da bi bio punker moraš imati devetnaest.” I tako je njih dvoje odabralo put pop synthe benda. Skupili su lovu, unajmili prostor, napravili studio i počeli raditi na svojoj glazbi. “Bilo je to vrijeme DIY glazbe“, kaže Annie, jer tehnologija je tako napredovala da si mogao do mile volje eksperimentirati u svojoj kući umjesto da masno plaćaš studije po satu snimanja. A i MTV koji je tek lansiran im je davao vjetar u leđa jer pjesma “Sweat Dreams” ne samo da je osvojila srca svih gledatelja nego je bila tako zarazna da je više nisi mogao izbaciti niti iz snova.
Androginim lookom protiv ženskih stereotipa
Osim toga, i look Annie Lennox je zbunjivao te više nalikovao onom iz snova nego iz realnosti, jer od prvog dana Annie je rezolutno, baš poput Shinead O’Connor zaključila da nipošto ne želi biti seksualni objekt, a kamoli fitati u predodžbe kako bi žena trebala izgledati. Osim toga, dvojac je mudro znao da vrijeme, koje je uz zvuk počelo uzdizati i cijeniti i sliku, zahtijeva da si pošteno osmisli i imidž. I tako je Annie Lennox počela furati narančastu kosu ošišanu na centimetar ili dva, muška odijela i dugine boje na očima, dok se Dave poigravao sa ženskim elementima, nosio sunčane naočale i puštao sve dužu i dužu kosu.
Bilo je nevjerojatno kako se dvojac poigravao rodnim ulogama, a još više kako su uz plesne pop pjesme išle tako ozbiljne riječi koje su progovarale o bijesu, tugi, razočaranju ljudima, presnažnim emocijama. Uostalom, Annie je i sama priznala da se godinama borila protiv tobogana emocija koje su išle od euforije do depresije i kako su joj pjesme pomogle da se nauči nositi s njima. I naposljetku, da se izrazi. No, strah ju nije priječio od toga da hrabro istražuje, ruši pravila te da se bori s vlastitim demonima.
Buntovni nastup u crvenom grudnjaku
Naime, kada su snimili spot u kojem se Annie Lennox pojavljuje i kao Elvis Presley i kao žena koji se na kraju poljube, MTV je ozbiljno razmišljao o tome da ne emitira spot, a na dodjeli Grammy nagrada Annie se pojavila od glave do pete kostimirana u Elvisa Presleya, kritizirajući izravno glazbeni svijet kao muški. A moramo priznati i da je dobrano uzburkala javnost kada se na stejdžu pojavila samo u crvenom grudnjaku.
Je li taj trenutak kada se Annie pojavljuje istodobno i kao muško i kao žensko bio znak da će Annie već vrlo skoro raskinuti svoju vezu s Daveom i nastaviti sama? 1990. grupa Eurythmics se raspala, no Annie Lennox nije stala – osmislila je svoj novi zvuk, ali i identitet. Ili je bolje reći identitete, jer tko se ne sjeća kultnog spota u kojem njezini brojni alter ego likovi izmaknu kontroli? Uostalom, zar ne bi bilo glupo da čovjek cijeli život zapne u jednom stilu, pita u dokumentarcu i pjevačica. Ili da ne iskoristi slavu na najbolji mogući način.
“Bilo bi protiv mojih uvjerenja da sam kao djevojčica odrasla u skromnoj radničkoj obitelji pristala na to da pokazujem svoje stanove, stil života i automobile jeftinim magazinima. Uostalom, imala sam sreće, jer da sam rođena 50 godina ranije ne bih imala priliku da se školujem.” Stoga nije nimalo čudno što se Annie Lennox već godinama aktivno angažira za ženska pitanja, borbu protiv AIDS-a i svih ratova koji se trenutno vode. I posve je svejedno hoće li “Sweet Dreams” otpjevati na Zoomu kao u doba pandemije kada je pjevala s Londončanima ili sama za klavirom, Annie Lennox već više od 40 godina pogađa svojim emocijama točno tamo gdje treba. Da pokrene i promijeni svijet u koji često toliko sumnja – nabolje.
Pogledajte ovaj sjajan dokumentarac do 6. studenog na adresi: ondemand.kinomeetingpoint.ba