Egzistencijalna kriza – mnogi od nas su se s njom susreli barem jednom u životu. Onaj tren u kojem preispitujemo svoje životne odluke i trenutak u kojem se sada nalazimo i u svemu se pitamo: zašto? Koja je naša svrha, jesmo li tamo gdje želimo biti i koji je smisao života…
Silna pitanja kojima se ne nazire kraj, odgovori koje nemamo ili nas ne zadovoljavaju – sve to može potaknuti i neke negativne misli i osjećaje, izazvati dojam da smo „zapeli“. Premda nisu istovjetne depresiji, egzistencijalne krize mogu s njom dijeliti osjećaje tjeskobe, usamljenosti i tuge.
Kriza nas može „uloviti“ kad se nosimo s velikim životnim promjenama: novim poslom, selidbom, velikim gubitkom, ali može biti i proizvod nezadovoljstva i frustracije koju izaziva ponavljanje vječno jedno te istoga.
Egzistencijalna kriza kao startna pozicija
U današnjem društvu postoji ta tendencija da bježimo od svake negativne emocije, no prirodno je da osjećamo i sreću i tugu, i entuzijazam i bol, samouvjerenost i sumnju. Pa premda egzistencijalna kriza može pobuditi neke nesigurnosti, sumnje ili tugu, ne trebamo zakopati glavu u pijesak i truditi se te emocije izbjeći pod svaku cijenu niti ih ignorirati.
Takva kriza može biti jako dobar pokazatelj onoga što želimo promijeniti u životu, smjer u kojem želimo ići, vrijednosti koje nas pokreću.
Put samo-otkrivenja: Kad nam nije jasno tko smo, što smo i kamo idemo, to može biti dobra točka da krenemo bilo kamo. Kakva osoba želimo biti? Kako želimo da nam izgleda radni dan? Kakvim ljudima želimo biti okruženi? Takva pitanja potiču nas da zagrebemo malo dublje i otkrijemo neki novi smjer za sebe.
Osobni rast: Kad se osjećamo da smo „dolje“, nema drugog puta nego prema gore. A radom na sebi rastemo i postajemo otporniji na sve buduće krize.
Što nam je važno: Dobra stvar preispitivanja jest što uključuje i reviziju prioriteta i fokusiranje na ono što nam je doista bitno u životu. Ako ne vidite smisao svog posla i želite više vremena provoditi s obitelji, možda je ovo onaj trenutak da krenete sa štednjom kako biste uzeli malo više slobodnog vremena od posla, ili vrijeme da se prekvalificirate za karijeru kakvu biste htjeli.
Meditacija, vođenje dnevnika, manifestiranje i slične self-care prakse mogu pomoći na ovom putu, no preispitivanje i trenutke egzistencijalne krize ne morate prolaziti sami. Prijatelji, obitelj, a osobito stručnjaci u psihologiji mogu biti oslonac kakav će vam dobro doći da negativno pretvorite u konstruktivno.
Naslovni vizual: Unsplash+
