Prije petnaest godina redatelj Zrinko Ogresta je snimio sjajan film o preljubu ‘Iza stakla’ u kojem se preljubnik kojeg glumi Leon Lučev vadi na foru da mu poruke usred noći šalje – ni manje ni više nego Diners. No, ono što je filmu zvučalo tako suludo, ali ipak s 5% šansom da se to zbilja i događa, postalo je u međuvremenu naša stvarnost. Jer marketinški svijet je već odavno otkrio limbički dio mozga gdje su pohranjeni naši osjećaji, kompulzivne radnje pa tako i sve vrsti ovisnosti, poglavito ljubavne.
Iracionalni dio mozga koji ne zna reći NE!
A kako stvari sada stoje, čini se da u doba ljubavne nesigurnosti, usprkos svim Tinderima i Grinderima ovoga svijeta, taj isti marketinški svijet cilja baš na onaj neracionalni dio koji ne može i ne želi reći ne. Znate o čemu pišemo – o onim porukama koje nam stižu usred noći, a koje sadrže naše ime, varijacije sljedećih rečenica – ‘Nedostaješ nam’ i ‘Vrati se’ te pokoji srcedrapateljni emoji.
A sve je počelo tako bezazleno. Sredinom prošlog stoljeća, spretni prodavači u američkim auto-salonima otkrili su da puno brže prodaju auto ako počnu zrcaliti pokrete, geste i način izražavanja svojih klijenata i tako je otkriveno NLP – neurolingvističko programiranje, koje je manje više funkcioniralo cijeli niz godina, barem kada je bila riječ o fizičkim susretima.
Zovi me imenom mojim
No kada se početkom novog tisućljeća sve prebacilo online, marketinški stručnjaci i psiholozi ponašanja su morali smisliti nove metode. Pogađate, personalizirani pristup je bio broj jedan, jer netko je dobro pogodio da se kupac osjeća posebno povlašteno, posebno, pomalo razgaljeno ako mu se netko učestalo obraća njegovim imenom, a mobiteli su nam doslovno pištali od rođendanskih i novogodišnjih poruka koje su započinjale našim imenom ‘Draga Marta, Dragi Mirko…’, e da bi nakon strojno ubačenog imena išao template formular.
‘Ako se vratiš dobit ćeš i popust’
Stvar se zakomplicirala tek kada smo kao kupci s vremenom dobivali sve više opcija. Primjerice da samo jednim potezom rukom obrišemo pretplatu, damo lošu ocjenu i zauvijek prekinemo. Ne znamo koji su psiholozi radili na profiliranju mozga kupaca i kako ih vratiti nazad, ali jeste li ikada pali na očajne mejlove vaših bivših partnera koje u subjectu spominju riječ – Miss you, Nedostaješ mi, Ako se vratiš dobit ćeš popust.
Poruke kompanija s kojima sam prekinula
Plus detaljna objašnjenja kako ćemo i zašto, samo ako jednim klikom vratimo otkazanu pretplatu i ipak izdvojite svaki mjesec tu tričavu svotu novaca, ovaj svijet, novinarstvo, svoju karijeru ili zašto ne – klimatsku promjenu, učiniti boljim mjestom. Gledam ih danima (poruke kompanija s kojima sam prekinula, ne bivših), bilo da je riječ o mojem najdražem uredniku čije sam newslettere dobivala nekoliko godina svaki tjedan (sve dok nisam pokušala otkazati pretplatu) ili o čuvenom doktoru za online vježbe kralježnice.
Polu-ljubavni jezik i zrno gorčine
Svi su ti pokušaji da im se vratim nabijeni su polu-ljubavnim jezikom ili ako ne direktno, onda barem pokušajima koji udaraju ravno na limbički dio mozga, no u sebi i dalje sadrže zrno gorčine i predbacivanja. Jer već u trenu kada sam kliknula da otkazujem online vježbe za kralježnicu, preko cijelog ekrana se pojavilo pitanje – Jesam li doista sigurna.
A onda nešto manjim slovima upozorenje da će sav moj napredak jednim klikom nestati. Nešto kao zadnje prokletstvo koje je bacio moj dečko prilikom svađe, koja je vodila do definitivnog raskida i rečenice da nakon njega neću naći poštenog dečka. S tim da u ovom slučaju nigdje nema nekog linka gdje bih mogla prijaviti firme stalkere, koje nam od trenutka kada smo nešto otkazali, u tjednom ritmu šalju ljubavne navlakuše.
Sorry, ne možete ući u klub!
Kao da nikada nisu čuli za sjajnu izreku Marxa Grocuha koja kaže – ‘Nikada ne bih bio član kluba koji bi me htio za člana.’ Instagram tj. Facebook to znaju jako dobro jer u zadnje vrijeme – ne samo da su počeli uvoditi reda u svoje poslovanje i strogo kontrolirati sve korisnike (što je samo po sebi pohvalno), samo kada ne bi bilo onih tako uvredljivih poruka koje kažu da smo upravo suspendirani s Instagrama, jer smo se ogriješili o brojna pravila zajednice.
Kao da samo tamo zaposleni na nekoj masnoj plaći i obnašamo jako važnu dužnost pa smo sada eto kažnjeni. No kao za vraga. Ta blesava metoda ipak djeluje. Nešto kao da smo izbačen i iz kluba ili još gore kao da je višegodišnji dečko promijenio bravu. Pa vi sada dokazujte tko ste i što ste i snimajte selfie s listom papira na kojem se nalaze vaši podaci. Samo dobro pripazite da vam se pri tome vide i prsti ruke, ne bi li vas ikako pustili natrag.
Društvene mreže kao postfeudalno igralište
Daleko od toga da svima ostalima savjetujemo da se ogledaju o prestroga pravila Facebooka koje je i Slavoj Žižek nazvao velikim feudalim igralištem, no možda ne bi bilo zgorega stvari vratiti na svoje mjesto i jednostavno prihvatiti činjenicu da je klijent odlučio prekinuti. I ne slati više isprazna srca, srcedratepateljne i dvosmislene poruke koje igraju na to da će netko usamljen i očajan na tren pomisliti da lovom može kupiti – ‘love’.
Naravno, uvijek postoje iznimke… Evo, ovim putem strogo obećajemo da ćemo revidirati mišljenje i prihvatiti izraze naklonosti i nježnosti, ali samo u slučaju ako nam primjerice i Diners oprosti tri mjeseca neplaćenih računa. E, u tom slučaju – i mi volimo vas!
Naslovna fotografija: Unsplash
