Vjerojatno ste ponekad naletjeli na neku optičku iluziju na koju ste nasjeli, iako su vam lijepo objasnili da je riječ o najobičnijoj varki koju slika izvodi s našim mozgom. E, pa stvari su se zakomplicirale kada smo shvatili da to isto mozak radi i s našim planovima za budućnost, kaže američki psiholog Daniel Gilbert koji se dubinski posvetio pitanju zašto su ljudi tako loši prognozeri i nisu u stanju zamisliti realne planove za budućnost. ‘Zato što je mozak naprosto loš režiser. Točka’, kaže Gilbert.
Mozak: Briši loše uspomene!
Jer kako drugačije objasniti podatak da naš um ulazi u fajlove iz prošlosti pa ih nanovo montira, izbacuje one neugodne trenutke, podebljava lijepe… (Eto zašto je Aidan pristao obnoviti vezu s Carrie, iako ga je nogirala). Dovoljan je jedan lijepi osmjeh i mi istog trena brišemo sve one ružne prizore. Da ne spominjemo podatak da je naš dragi mozak u stanju tako nerealno i optimistično oslikati našu budućnost, kakvu ne bi nacrtali ni majstori Hlebinske škole.
Uostalom, koliko ste se puta razočarali jer ste tako idilično oslikali blisku budućnost, putovanje iz snova, život u braku. Ili obrnuto! Koliko ste puta pomislili da ne biste mogli podnijeti trenutak kada vam šef uručuje otkaz, liječnik lošu dijagnozu, a na kraju ste shvatili da vas je suočavanje s teškom situacijom itekako oplemenilo te da vaš um posjeduje prilično dobar imuni sistem.
Trebamo li odustati od donošenja planova za budućnost?
Samo malo! Znači li to onda da bismo trebali u potpunosti odustati od donošenja ikakvih planova, kad smo već tako tragični prognozeri? Nipošto, kaže Daniel, jer kakav bi to bio svijet bez djelovanja u kojem krutu stvarnost ne bi uljepšavala i poticala iluzija. U pravu ste, bijedan.
Jedino na što biste mogli pripaziti je to da ne otplovite previše u budućnost i da sve kratkoročne odluke donosite kao da ćete ih morati ostvariti sutra. Uostalom, zašto biste ste i opterećivali budućnošću kada nitko od nas za sada ne može sa sigurnošću reći kakva ćemo osoba biti za godinu ili pet, pa čak niti Ingrid Bergman u kultnoj ‘Casablanci’.
Ostati ili otići, pitanje je sad!
Naime, tko nije plakao na zadnju scenu filma u kojoj Humphrey Bogart i Ingrid Bergman stoje na pisti, dok ona pokušava odlučiti hoće li ostati u Casablanci s čovjekom kojeg voli ili će se ukrcati na avion i otputovati sa svojim mužem?
Bogart se okreće Bergmanici i kaže: ‘U sebi oboje znamo da ti je mjesto s Victorom. Dio si njegova posla, ti si ono što ga pokreće.’
Ako ovaj avion poleti i ti ne budeš u njemu, požalit ćeš. Možda ne danas. Možda ne sutra. Ali uskoro, i žalit ćeš do kraja života.’
Ingrid, Bogie i vi imate nešto zajedničko
No, ako je vjerovati psiholozima, Ingrid, Bogey i vi imate nešto zajedničko. Jednostavno rečeno, donosite nerealne i loše odluke, jer se zavaravate iluzijom da već sada znate što ćete o nekom vašem koraku misliti u budućnosti. A da stvar bude bolja, jedino zbog čega ćete žaliti u prošlosti je to što ste propustili nešto učiniti sada, kažu istraživanja.
Uostalom, nije tajna da se naš mozak lakše može nositi s pretjeranom hrabrošću (za što je uvijek u stanju smisliti neko smiješno opravdanje na rubu logike,), nego s kukavičlukom. I zato samo hrabro! Donesite brdo hrabrih odluka! Sebičnih, ali realnih i po mogućnosti – sa što više prljavih detalja. I probajte ih barem polovicu i ostvariti! Uostalom, dovoljno je da zamislimo što bi bilo da je Ingrid Bergman promijenila mišljenje i ostala s Bogiejem u Casablanci. Vjerojatno bi bila sasvim zadovoljna, kaže autor. Ok, možda ne odmah, ali ubrzo, i do kraja života.
Naslovna fotografija: Unsplash
