Kad smo bili mali, roditelji su nas redovito upozoravali da ne pričamo s neznancima, a godinama kasnije ti nas trenuci podjednako ispunjavaju strahom i neugodom, iz sasvim drugih razloga. Slučajni suputnici u liftu, poznanici kojih se ne sjećamo baš najbolje, prijatelji od prijateljevih prijatelja ili, najgore, potencijalni kolege i poslodavci na nekoj profesionalnoj konferenciji – prilika za ležerni, površni razgovor s ljudima oko nas je bezbroj, pa ih je gotovo nemoguće sasvim izbjeći.
Small talk odličan je način za ispunjavanje neugodnih tišina, probijanje leda, traženje dodirnih točaka s ljudima koje ne poznajemo najbolje, ali i za opuštanje sugovornika koji vrlo vjerojatno od te društvene situacije zaziru podjednako koliko i mi.
U nekim je društvenim skupinama i kulturama on uobičajeniji nego u drugima, pa su nas na školskim lekcijama iz engleskog učili da Englezi razgovor najčešće započinju komentiranjem vremena, dok Amerikanci istražuju poveznice pitanjem: „odakle si?“.
Autsajderu kao meni biti dio takvih razgovora ponekad je bio zadivljujuće dosadan (smještanje provincijalnih gradića po američkim državama nije mi forte), no često se pokazao kao dobra startna pozicija da s tetke koja živi u susjednom gradiću tuđe bake dođe i do puno dubljih, gotovo egzistencijalnih tema.
No čak i ako preferirate samo duboke razgovore i užasavaju vas prolazne, neobavezne razmjene sa strancima, one mogu imate i druge benefite osim prekidanja tišine. „Kratke, ali ugodne razmjene mogu poboljšati zdravlje i sreću, podići raspoloženje, energiju i ukupno stanje. Potiču na učenje, proširuju nečije vidike i pridonose osjećaju pripadnosti“, istaknula je psihologinja Gillian Sandstrom za Time. Pa kako onda postati bolji u tome?
Small talk savjeti i trikovi
Prihvatite neizbježno: razgovori sa strancima će se dogoditi, pa zašto onda ne bi bili i ugodni? Ono što mi možemo napraviti, umjesto otrčati u drugom smjeru, jest veseliti se činjenici da možda saznamo nešto novo, nešto što dotad nismo znali, otkrijemo neku drugačiju perspektivu, upoznamo zanimljivu osobu. Možda i ne, ali nećemo znati ako ne pokušamo.
Iskoristite činjenicu da ste „u istom sosu“: bilo da se radi o sudioniku na konvenciji, „susjedu“ za stolom na vjenčanju poznanika ili u avionu koji leti za Španjolsku već imate nešto zajedničko – nalazite se na istom događaju u isto vrijeme te dijelite to iskustvo. Pitanja poput „kako poznajete mladence“, „koji vam je bio najzanimljiviji dio predavanja“ ili „imate li već neku preporuku za mjesta koja treba posjetiti u Madridu“ dobra su startna pozicija za razbijanje leda i potencijalnu interesantnu konverzaciju.
Poželjne i tabu teme
Razgovor o vremenu najlakša je tema za započeti razgovor s neznancima, no može biti i slijepa ulica jer se nakon par rečenica više doista nema što reći. Ako želite nastaviti razgovor, pitanja poput „kako ste proveli kišni vikend – imate li savjeta“ može vas odvesti u razgovor o hobijima ili omiljenim serijama i knjigama. Preporuke restorana za izlaske ili dostave mogu biti dobre teme, a izložbe, filmovi i sport također su katalizator ugodnog ćaskanja ako vaš slučajni sugovornik uživa u takvim sadržajima.
Dijeljenje komplimenata isto može biti način za započinjanje razgovora, ali oprez – koliko god netko ima lijepe oči ili kosu, suzdržite se od takvih komentara koji bi im mogli prouzročiti neugodu i instinkt za bijegom. Radije pohvalite cipele, torbicu, narukvicu, nešto što odražava njihov osobni stil i ukus, više govori o nekim odabirima, te potencijalno sadrži i dobru priču o tome gdje su taj predmet kupili, od koga su ga dobili i što im znači.
Ono što stručnjaci za psihologiju i komunikaciju ne preporučaju kod neobaveznih razgovora sa strancima i površnim poznanicima su, očekivano, uvredljive šale, tračevi o poznanicima, preosobne teme, seks, politika i financije. U istu kategoriju ulaze i teške teme poput bolesti i, kao što nam je pokazao i trailer za film o „Barbie“ u kojem Margot Robbie pita druge barbike razmišljaju li o umiranju, smrt je prava ubojica čavrljanja.
Naslovna fotografija: Shutterstock
