Prema teoriji “Zero to Three” koja je razvijena u Sjedinjenim Američkim Državama, a godinama je bilo silno popularna – beba do tri godine posjeduje najveće mogućnosti stjecanja znanja. Teorija je bila povod ambicioznog projekta edukacije beba, kojeg je pokrenuo Zell Miller – guverner u državi Georgia za vrijeme svog mandata. Projekt je glasio ovako: “Svakoj majci pri izlasku iz rodilišta treba pokloniti jedan CD s klasičnom glazbom.” Slijedilo je učenje stranih jezika putem kaseta, kursevi plivanja, trčanja, uređenje prostora posterima vrhunskih majstora, sve s ciljem da se malim bebama olakša učenje u poodmakloj dobi.
Mit o prve tri godine
No, tko zna kako bi se sve to razvijalo da projekt nije neslavno završio žustrim raspravama i protivljenjima stručnjaka. John Bruer, odgojni sociolog objavio je knjigu pod naslovom “Mit o prve tri godine” u kojoj pobija gore navedenu tezu. Bruer ističe da o razvoju mozga malih beba još nema relevantnih rezultata. Zanimljiv je i podatak kojeg je objavio časopis “Psychological Science” o nevažećem utjecaju glazbe na mozak čovjeka, poznatijem i kao Mozart efekt.
Kampanjac ostaje kampanjac. S ili bez Mozarta!
Naime, prema istraživanju provedenom 1993. godine na Sveučilištu u Illinoisu učenici su nakon seanse slušanja klasične glazbe pokazali puno bolje rezultate no učenici koji nisu slušali takvu vrstu glazbe. Isti eksperiment ponovljen je i 1999. godine, ali ovaj s s razočaravajućim rezultatima prema kojima je zaključeno da muzika ne utječe na intelekt, pa vi sada znajte kakvu ćete mjuzu puštati vašem razredu.
Što još sada reći nego da su nakon brojnih rasprava postale upitne i uobičajene igračke u vrtićima koje spadaju u tzv. ekstra simulaciju, ne računajući hladne medije primijenjene u američkom projektu kao što su televizor, video i audio kasete. Bruner je zaključio da “šopanje” beba novim informacijama može mališanima donijeti više štete no koristi te da su za zdrav razvoj djeteta važnije nježne uspavanke, ljubav i briga roditelja.
Naslovna fotografija: Unsplash+
