Prvi put kad me moj dečko vidio kako plačem ostavio ga je malo u šoku. Došao je ranije s posla, a ja sam sjedila na kauču i ronila suze. Što je bilo, zašto plačeš?
Zašto… u životu sam plakala bezbroj puta: zbog ljutnje i frustracije, straha i osjećaja nemoći, sreće i tuge, svađa s prijateljicama, neuzvraćenih simpatija, neuspjeha i ponosa, hormona i bolova, gledajući dobar film ili dok slušam dirljivu pjesmu… taj konkretni put više se ni ne sjećam zašto, pamtim samo da je osjećaj bio slan – i dobar.
Orgazam za emocije
Muškarce, ali i neke žene često se odgaja da zatomljuju svoje suze, povezujući ih s nekim negativnim emocijama poput tuge, bijesa, suze su percipirane kao simbol nečije slabosti, no one su upravo suprotno i mogu biti doista osnažujuće.
U novoj sezoni hit serije „Ted Lasso“ moćne Rebecca i Keeley slažu se: „Plakanje je poput orgazma za emocije“ – i već dugo nijedan citat nije toliko rezonirao. Plakanje kao katarza, način da oslobodimo svoju kreativnost, otvorimo se za nova iskustva i bolje povežemo sa samima sobom popularno je i filmovima Nancy Meyers. Sjetite se samo Cameron Diaz u filmu „Holiday“ ili nezaboravne Diane Keaton koja mjesecima plače dok piše svoje kazališno remek-djelo.
Moć dobre sesije plakanja
Ljudi na svijet dolaze plačući i nastavljaju plakati tijekom života, to je ono što nas odvaja od ostatka životinjskog carstva ističe biokemičar dr. William Frey u knjizi “Crying: The Mystery of Tears”.
Istraživači su otkrili da plakanje oslobađa oksitocin i endorfine, pa može dovesti do psihičkog i fizičkog osjećaja olakšanja. Ipak ne djeluje na sve jednako: neke su studije pokazale da su osobe koje pate od depresije, tjeskobe ili burnouta mogu plakati više, ali se nakon toga ne osjećaju lakše. No ono u čemu pomaže jest kao signal da nešto nije u redu, da prolazimo kroz određene emocije, te ukazuju da je vrijeme da potražimo pomoć.
Suze nam, figurativno, pomažu da vidimo jasnije: ako analiziramo situaciju koja nam je izmamila suzu, otkrit ćemo što nam je zapravo važno u životu. Ako plačemo zbog neke scene u filmu – koji su to odnosi u filmu na koje smo reagirali? Ako smo nakon sastanka otrčali u WC da se isplačemo u miru – plačemo li zbog nečega što nam je kolega rekao ili zbog osjećaja da nas ne poštuju ili da smo zapeli na mjestu?
Plakanje nekad nastupi kao bujica koja je provalila branu emocija koje su se dugo skupljale. Pa ipak, neki ljudi, možda zbog odgoja, straha, srama ili navika nisu u stanju pustiti suzu. Kako se potaknuti na plakanje ako niste vični tome ili ako su vas učili da „velike cure i dečki ne plaču“?
Mene, bez obzira na to koliko puta ga pogledala, „La vita e bella“ uvijek ostavi u konstruktivnom rasapu, a ista je stvar kad gledam Susan Sarandon i Juliju Roberts u filmu „Pomajka“. Određene pjesme koje nose u sebi i neke nostalgične konotacije (i zvijezde se tako poslože) mogu imati sličan učinak, pa ako ste u potrazi za katarzičnim iskustvom, predlažem da si pustite neku tužnu playlistu ili probate s ova dva filma. Ako se ne raspadnete kad se Roberto Benigni ukrca na onaj vlak, jeste li uopće čovjek?
I muškarci plaču
I popularne pjesme govore nam da dečki ne plaču, pa ipak, to nije istina. Plaču, i to ne samo u svoja 4 zida. Barack Obama, Lionel Messi i Michael Jordan samo su neke od moćnih muških figura koje smo mogli vidjeti kako plaču pred kamerama i ne srame se pokazati svoje emocije.
„Mnoge od nas učili su da nas plakanje čini slabima, malima, patetičnima, da nas to nekako umanjuje. No mislite o tome na ovaj način: plakanje je potpuni emocionalni izraz. Potreban nam je cijeli mozak da ga proizvede, kao i cijelo tijelo: mokre oči, cureći nos, pognuta ramena, glas kako bi ga izveli. Nismo manji kada plačemo. Veći smo“, piše Mens Health.
Te ističu da su mnogi znanstvenici zapazili da za muškarce nije izazov identificirati emociju, već identificirati da uopće osjećaju emociju. I u tome plakanje pomaže. Otkrijte što osjećajte.
Malo je toga u čemu slana voda ne može pomoći – bilo da se radi o moru, znoju ili suzama.
Naslovni video: Canva
