Kada sam se prije nekoliko godina zatekla na jednom poslovnom seminaru gdje smo uz pomoć SDI upitnika pokušali isprofilirati karaktere, shvatiti kako smo različiti i ne manje bitno – ustanoviti koje nam metode rješavanja konfliktnih situacija najbolje odgovaraju, voditelj predavanja je imao potrebu ustati i zagrliti sve one koji su po ovoj klasifikaciji boja ispali plavi. U prijevodu, osobe čijim životima vitlaju emocije. Iako nitko nije previše objašnjavao taj simboličan zagrljaj, mnogi od nas su pomislili – “Kako je to divno, osjećati takav dijapazon emocija. A u isto vrijeme kako je to i vraški teško kada te svaka sitnica dira, vrijeđa ili barem remeti radni ritam.” No kao što možda slutite, ovaj zagrljaj je doista i ostao na simboličnoj razini, jer kada smo napustili mjesto seminara i dalje su na svim sastancima i na vodećim pozicijama ključnu riječ vodili oni crveni, rođeni vođe, oni koji znaju biti glasni, a ponekad i preagresivni.
Kada je osjetljiv sinonim za preosjetljiv
Uostalom, koliko ste puta u životu čuli onu rečenicu ‘Prestani biti tako osjetljiv’. Ma ajmo biti iskreni, jer to osjetljiv i nije ništa drugo nego sinonim za preosjetljiv. A ako je vjerovati brojkama, takvih je od 13-30% populacije kojima sve živo pomalo smeta – prejaka svjetla, buka tramvaja koji škripe, preglasno pjevanje ptica, zujanje frižidera u noći, da ne spominjemo onaj povišeni ton kod prijatelja ili bezobrazan mejl od šefa. No može li čovjek doista snagom volje postati malo snažniji, navući debelu kožu i sve ono što negdje čuje, a zaboli ga, jednostavno kroz drugo uho van umjesto da se na svaki emotivni trenutak rasplače, na svaku uvredu naljuti, a na svaki zadatak koji uključuje hitnost i multitasking osjeti nalet adrenalina. Pa to je kao da neku osobu pitate može li biti malo viša. Stvar kako nam radni nervni sustav i kako procesuiramo sve ono što nam se događa i točka.
Prvi HSP test
Iako je hiperosjetljivost divna sama po sebi, u idealnim uvjetima – ono kada ste okruženi s dragim ljudima kojima možete pokazati svoju empatiju ili kada vas neko umjetničko djelo može toliko dirnuti, stranac u tramvaju vam se ispovijedi, a vi na povratku kući od obične geste i kapi kiše napišete neku sjajnu pjesmu, složit ćete se da je u svim ostalim slučajevima HSP godinama imala baš ozbiljan problem s PR-om. Jer otkako je ovaj pojam 1996. godine skovala psihologinja Elaine Aron, koja je prva ustvrdila da su osjetljivi mozgovi jedinstveno povezati kako bi duboko procesirali okolinu te kako su emotivna i fizička osjetljivost zapravo jedno te isto, većina se prema hiperosjetljivim ljudima odnosila baš kao voditelj SDI radionica – ne znaš pravo što bi s njima pa ti dođe da ih zagrliš, jer misliš da će se pri prvom stresu, jako buci ili nekoj izvanrednoj situaciji naprosto raspasti i doživjeti burnout.
Vođe i mentori koji se ne boje osjećaja
Srećom tu je i sjajna knjiga “Sensitive: The Power of a Thoughtful Mind in an Overwhelming World” koju potpisuju Jenn Granneman i Andrea Sóloom, a koja potpuno mijenja pogled na hiperosjetljivost i na to kako bismo je trebali cijeniti kao poseban dar, kako se s njom nose Nicole Kidman, Alanis Morissete i Kanye West, te ne manje bitno – kako više naučiti postaviti prave granice. No ono najzanimljivije, u svojim istraživanja Granneman i Sólo su otkrili da osjetljivi ljudi itekako mogu biti izvrsni vođe i mentori – sve uloge u kojima su suosjećanje, duboka kreativnost i pažnja ključni. Osim toga, ne valja zaboraviti da su hipersenzitivci sjajni u rješavanju problema i donošenju odluka jer duboko analiziraju sve opcije.
Neoromantizam na najjače
Uostalom, vremena se mijenjaju, a kao društvo smo doista ušli u eru hiperosjetljivosti – samo hashtag #HSP ima više od 500 milijuna, a svakim danom sve više ljudi prijavljuje osjećaj da im je sve nekako previše, da se osjećaju preplavljenima, da im treba izolacija tako da i mi kao društvo sve više počinjemo obraćati pažnju i cijeniti je, a ne omalovažavati. Nekoliko je razloga za takvu osjetljivost, jer dok smo nekada morali čekati drugi dan da odemo na kioske, kupiti novine, i na par stranica koje su posvećene vijestima iz svijeta saznamo za sve katastrofe i nesreće, danas smo samo jedan klik udaljeni od navale loših i uznemirujućih vijesti. Da ne spominjemo sve one negativne strane društvenih mreža – od javnog sramoćenja, bulinga, trolanja, vječnog uspoređivanja, isključivanja i nametanja krivog sustava vrednovanja.
No iako se možda na površan pogled može učiniti da su mlade generacije postale jako osjetljive te na svaku nepravdu ‘pretjerano reagiraju’ postoji i dobra strana ova priča koja kaže da su mladi konačno odlučili povući crtu što žele tolerirati, a što ne pa smo i mi kao društvo s vremenom ipak revaluirali svoj odnos prema hiperosjećajnosti. Ako želite provjeriti kako stojite na skali osjetljivosti, riješite HSP test. I ne zaboravite, sljedeći put kada sretnete nekog velikog emotivca, nemojte ga grliti. Radije ga potapšajte po leđima i kažite “Svaka čast!”
Naslovni vizual: Unsplash
