Kada se negdje krajem prošle godine na društvenim mrežama pojavila zavodljiva opcija da platimo nekoliko dolara da vidimo kako bismo izgledali da smo iz nekog SF stripa ili budućnosti, nisam stavljala svoju znatiželju na čekanje. I doista, umjetna inteligencija pod imenom Lensa izbacila je stotinjak crteža inspiriranih mojim starim fotografijama, a ja sam ih potom pozorno motrila kao ona lica na policijskim ispitivanjima, jer neke nisu imale veze sa mnom, a neke bi me možda dale prevariti da sam renesansna vilenjakinja iz budućnosti.
Ma to je nerealno! Ne može biti da svi imaju tako velike grudi, seksi usnice, a i pitanje je što će biti s našim uploadanim fotografijama, pljuštale su optužbe. I doista, nakon nekoliko mjeseci života u sadašnjosti, stigla je i aplikacija koja nas vraća u prošlost – ravno u devedesete, kao da smo ispali iz nekog američkog teen filma. No što kada, poput mene, imate dokaze kako ste izgledali u devedesetima i nema šanse da ćete dati nekoliko dolara da vam netko ponovno namontira prošlost?
Zapeli u devedesetima
Na prvu, ideja da se tako populariziraju ne tako daleke devedesete drži vodu, jer nema trenda koji se nije vratio. Uostalom, to je vrijeme kada smo svi manje-više imali najgore fotke u albumima, jer mobiteli sa super kamerama se nisu još pojavili, a profi-fotiće je malo tko imao sa sobom u pravom trenutku. I baš kada sam se počela pitati gdje su nestale moje prave fotke iz devedesetih, izgleda da se naš vremenski stroj na društvenim mrežama zaglavio i kako stvari sada stoje, vozi samo u prošlost.
Taylor Swift će ponovno izdati svoj album iz 1989., a ubacit će naravno i neke pjesme iz podruma, modne piste su prepune deja-vu ideja – od suknja preko hlača, čizama preko koljena, asimetričnih frizura preko jednog oka, lava-lampe ne samo da slave svoj 60. rođendan, nego su, baš poput heklanih tabletića doživjele pravi bum, preklopni telefoni se sve češće viđaju u rukama klinaca, a i kasete i zvuk osamdesetih su tako in.
Kada si usamljen otputuj u prošlost
Je li dakle nostalgija običan modni trend ili se iza svega krije neka dublja psihološka priča najbolje znaju znanstvenici koji su se malo bolje pozabavili nostalgijom, a rezultate izložili u časopisu Journal of Personality and Social Psychology. Pogađate, potreba za nostalgijom je rasla što su se ljudi nalazili u gorim uvjetima, a najčešće prijavljeni okidači bili su negativne emocije i emocionalna stanja, posebno usamljenost.
I doista, u eksperimentu koji je uslijedio ispalo je da su ispitanici koji su čitali negativne priče bili više skloni nostalgiji od onih koji su čitali neutralne ili pozitivne priče. Što je s jedne strane super, jer imate, više-manje besplatnu psihoterapiju. Pod uvjetom da baš ne kupujete vintage stvari. Jedini problem s nostalgijom je taj što baš poput AI programa koji nas vraća u lažne devedesete često zblura sve one teške, mučne i ružne trenutke i ostavlja samo idiličnu rasvjetu.
Kako popraviti vremenski stroj?
Pa koji je onda lijek za teške trenutke koje proživljavamo, jer nekako je ispalo da je lakše reći – ‘Ma bilo nam je bolje’, nego ‘Bit će bolje’. Istina, možda je daleko lakše i ljepše vratiti se u prošlost, no činjenica je da maštanje o budućnosti ipak mrvicu bolje djeluje na našu psihu, jer sa sobom donosi i nadu, kažu znanstvenici. I stoga, ako vam je vremenski stroj i dalje pokvaren pomaže ova vježba – zamislite 3 stvari na kojima ste zahvalni, s tim da se jedna mora odnositi na sadašnjost, jedna na budućnost i samo jedna na prošlost. Ok, oni nostalgičniji mogu i kao Taylor Swift popisati 12 stvari i uvezati ih u koji pravi album.
Naslovna fotografija: Unsplash+
