Kad s prijateljima pričamo o poslu, razgovor se najčešće vrti oko izazova na novim projektima, kukanja zbog opsega posla ili nekolegijalne kolegice… Ako bi me netko upitao čime se moja frendica bavi i kako izgleda njezin radni dan, vjerojatno bih se mogla prisjetiti s kojom kolegicom najčešće pije kavu, kako se zove pas njene šefice i kakav auto vozi zgodan kolega iz susjednog odjela. Ali ako biste me upitali koliko zarađuje – čuli bi se samo cvrčci.
Tema plaće naprosto nikad nije bila na repertoaru i općenito svaka tema novca nije išla puno dalje od konstatacije „sve je poskupjelo“ i „ne u ovom životu“.
Možemo otvoreno pričati o ljubavi, seksu, religiji, traumama i snovima, ali kad tema dođe na novac, podvlačimo crtu i uvlačimo se „u kućicu“. Zašto?
Zašto je tabu
Nejednakosti uzrokovane ekonomskim statusom mogu biti izvor podjela i sukoba, pa kako izbjeći takve neugodnosti? Naprosto ne pričamo o tome.
Kad je riječ o novcu, stvari postaju škakljive jer on uvijek podrazumijeva i nekakvu vrijednost. Vrijednost našeg auta, cipela, rada, a time i nas samih. Ako nekome otkrijemo svoju plaću, kao da smo priznali koja je naša pozicija u društvu, koliko nas drugi cijene i koliko sami sebe cijenimo.
To podsvjesno može biti povezano i sa strahom da će nas drugi podcijeniti, ismijati, umanjiti našu vrijednost. Možda i da će nas tražiti pozajmicu ili nas smatrati škrtima ako doznaju da zarađujemo više negoli su mislili. I možda ne moramo raspredati o cijeni svake stvari koju smo kupili, bilo da se hvalimo njezinom skupoćom ili time što je povoljna, ali kada su plaće u pitanju, možda bismo trebali o tome razgovarati.
Istraživanja pokazuju da su mladi u dvadesetima i tridesetima spremniji razgovarati o plaći s prijateljima, njih 71%, u usporedbi samo 31% Baby Boomera iz čega je izvučen zaključak da što smo stariji, to više ta tema postaje tabu.
Pa ipak, što više šutimo o tome, to nam je gore, jer tako poslodavci i korporacije profitiraju. Ako se nemamo s kime usporediti, ne znamo koliko bismo mogli zarađivati niti što propuštamo. Tretiranje tog razgovora kao tabua drži žene i manjine na donjoj granici razlike u plaćama jer im je teže doznati pravu cijenu njihova rada, navodi Forbes.
Kako ga srušiti
Pa kako započeti taj razgovor? Nije baš tema s kojom ćemo uletjeti nekoj nepoznatoj osobi na partyju, a možda i nije nužno da ga vodimo sa svim prijateljima koji rade u sasvim drugačijoj branši od naše (osim ako ne razmišljamo o promjeni posla). Kad je riječ o samim plaćama, najbolje bi bilo pričati s kolegama na istoj poziciji i ne samo iz firme u kojoj radimo.
Najlakša opcija bila bi započeti taj razgovor anonimno, poput hvalevrijedne platforme tabu.hr. Namijenjena IT-evcima u Hrvatskoj, na njoj vrlo lako možete doznati kako se kreću plaće za pojedino radno mjesto i daje bolju poziciju u pregovaranju plaće kada prelazite na novi posao ili razmišljate o povišici.
No dok takva opcija ne postoji za druge branše, taj bi se razgovor ipak trebao odigrati uživo i analogno, na teži način nažalost. Stručnjaci sugeriraju da razgovaramo s osobom od povjerenja i počnemo s „lakšim“ temama poput nove vrste štednje koju smo „otkrili“. A postepeno možemo prijeći i na one teže. Ono što trebamo imati na umu jest da svi od ovoga mogu profitirati – možda su naši sugovornici ti koji su podcijenjeni.
Naslovna fotografija: Shutterstock
