Kolovoz u Rovinju. Nas pet frendova je došlo na veliki party povodom okruglog rođendana našeg poslovnog partnera i prijatelja iz Slovenije. Terasa ispred hotela je bila spektakularna u suton, konobari u bijelim odijelima su iznosili čaše s koktelima, baloni su plesali u ritmu raštimanog orkestra koji se tek pripremao za ples pod zvijezdama, miris tartufa se širio zrakom jer kuhar je spremao delicije na otvorenom, a i mi smo bili toliko uzbuđeni zbog nadolazećeg partyja, a još više zbog super poklona koji smo pripremili. Avionska karta za Rim, grad užitaka i isto takva knjiga.
Karta za Rim i Kama sutra
Pričamo o dizajnerskom izdanju Kame sutre u tvrdom uvezu, koje smo izlijepili post-it blokićima na kojima smo na slovenskom ispisali neke važne upute. Tek tako ako je autor kiksao i nije uz umjetničke ilustracije dao čitateljima i gledateljima dovoljno informacija. A onda smo u ponoć počeli vaditi darove. DJ je pojačao zvučnike, vjetar je zapuhao, baloni su se uskomešali, a naš slavljenik je ostao zaleđena izraza lica. Kao da je odjednom sav onaj entuzijazam splasnuo i mi nismo znali što ne valja s poklonom.
Jesmo li otišli predaleko s tim duhovitim poklonom, tretirajući pedesete kao drugi ili treći pubertet (ovisno kako brojite i koliko ste puta poludjeli u životu)? Jesmo li ga uvrijedili s idejom da je već tako star da se više niti ne sjeća pojedinih poza? Kokteli su naglo prestali djelovati, što li? Pa ako se dobro sjećamo, neki su poklanjali i setove inspirirane knjigom ‘Pedeset nijansi sive’.
Kriza srednjih godina ne postoji?
Izgleda da pravu istinu o tom rođendanu, tako važnoj prekretnici zvanoj i pola stoljeća nećemo nikada saznati sve dok i nama ne otkuca sat. No jedna knjiga bi možda mogla barem djelomice odgovoriti na pitanje – je li 50. rođendan uistinu dan kada se slavi trenutak kada će čovjek i službeno ući u krizu srednjih godina, prodati auto, kupiti mrcinu od bajka, razvesti se, naći ljubavnicu, ljubavnika, početi tulumariti, ponovo imati potrebu zaviriti u Kama sutru te u gluho doba noći staviti naočale i konačno pogledati što to piše na post-it blokićima? ‘Praktično i uzbudljivo, ali ne primjenjivati nakon operacije koljena.’
Krivulja sreće: Zašto život postaje bolji nakon srednjeg doba
Jer, ako je vjerovati knjizi “Krivulja sreće: Zašto život postaje bolji nakon srednjeg doba” Jonathana Raucha opasna zona zvana pedesete ne postoji, baš kao što ne postoji Jeti, mit o jednoj ljubavi ili G-točka. A to znači da vaš život doista ne izgleda kao da ste se par sati pred rođendan drhtavih koljena upravo popeli na vrh tobogana, a nakon ponoći ćete se strovaliti u bezdan nevolja i uroniti drito u more dosade. Čitaj – da ćete dobiti kile, sijede, bore, a putem izgubiti životnu radost, humor, nešto kognitivnih funkcija, a za uzvrat dobiti, recimo, erektilnu disfunkciju.
Prastari mit iz 1965.
Naime, ideja o krizi srednjih godina prati nas vjerno od 1965. godine kada se prvi put pojavila u članku psihoanalitičara Elliotta Jaquesa, da bi vrlo brzo postala jako popularna. Psiholozi, doduše, nisu pronašli nikakve dokaze tog fenomena kada su ga malo istražili, ali ideja o krizi srednjeg doba nije blijedila. Ta i zašto bi kada je trebalo dobrih scenarija za filmove s anti-junacima, kao što nam je trebala izlika da organiziramo megalomanske partyje na kojima bi nam pozavidio i Veliki Gatsby.
Zadovoljstvo životom opada već u dvadesetima
A onda su se tog famoznog tobogana uhvatili i ekonomisti, kad već psiholozi nisu okom trepnuli dok su im ljudi plakali po kaučima i trošili na tone papira (pričamo o maramicama za plakanje). I gle! Ispalo je da su otkrili nešto neočekivano, jer krivulja sreće je imala oblik slova U. U prijevodu – zadovoljstvo životom opada od ranih dvadesetih, negdje u doba kada izađete iz roditeljskog gnijezda i morate se sami suočiti sa životom, a na putu prema dolje je sve do pedesetih godina, a onda se naglo događa čudo. Krivulja ponovo raste!
Nešto kao da jednom kada tresnete u vodu s tog visokog i strašnog tobogana, neka sila vas ponovo usiše gore. Doslovce, kao da premotavate video za TikTok. I ne, ovo se ne događa samo slavljenicima u Rovinju koji nakon neprospavane noći idu otkriti la dolce vita u Rim, nego doslovce svim pedesetogodišnjacima u cijelom svijetu i u svim kulturama. a verzija tog uzorka je uočena čak i kod čimpanzi i orangutana, kaže autor.
Otvaram firmu u 55. godini života
Okej, sve je ovo lijepo i krasno kao da oni rovinjski kokteli imaju neku moć produženog djelovanja, no gdje su dokazi crno na bijelo? U Sjedinjenim Američkim Državama studije pokazuju da osobe u dobi od 55-65 godina češće pokreću tvrtke od onih u dobi od 20-34 godine, i da su stariji radnici jednako produktivni kao i mlađi (plus – povećavaju produktivnost onih s kojima rade). I ne, Ivan Kožarić, Milan Kundera i Karl Lagerfeld nisu bili samo izuzeci koji potvrđuju pravila.
Jer, kada malo bolje otvorimo oči, možemo vidjeti koliko je oko nas inspirativnih priča i primjera. Umjetnica Marina Abramović će ove jeseni sa stilom proslaviti 50 godina umjetničkog rada velikom retrospektivom u Royal Academy of Arts, čime je i službeno postala prva umjetnica koja nakon 255 godina izlaže u londonskoj instituciji, a redateljica i glumica Isabella Rossellini je ove jeseni u 71. godini osvanula na 39. Vogue naslovnici te bez imalo srama ostavila svoje bore koje divan i bogat život znače.
Nevidljivi plašt pozitivnosti koji štiti od starenja
S druge strane, tu je i studija koju je provela psihologinja Laura Carstensen sa Stanford Sveučilišta koja je također dokazala – ne da život manje-više prestaje u pedesetima, nego da tek tada pravo počinje. Pa kako je to moguće? A sada pokušajte zamisliti sebe u dvadesetima – kako ste imali veliki entuzijazam i velike snove i kako ste mislili da ako ostvarite barem pet stavki s popisa želja da će vam se život pretvoriti u med i mlijeko? Da, bili smo nerealno optimistični, ali tko nije? A onda smo s godinama nekako shvatili da sreća baš i nije toliko dugo potrajala. Da, isti onaj efekt koji prijavljuju i ‘ne tako sretni’ dobitnici lota.
I preslagujući godinama sve te silne prioritete, u nekom trenu nam je sigurno palo na pamet da bismo možda trebali prestati sreću tražiti samo u vanjskim stvarima, nego da bi bilo dobro da malo zavirimo duboko u sebe i pitamo se – što je ono što nam je uistinu važno te jesu li pedesete jedini krivac zašto ne možemo voditi ispunjen život, okružiti se ljudima koje volimo, započeti novi posao, proputovati svijet? Ta zar je život doista Barbieland pa da postoji opasnost da ćemo dobiti nogu s prvim naznakama bora i celulita?
Poklon ispred svog vremena
Možda nećete niti primijetiti, kažu oni u najboljim godinama koji već imaju iza sebe spektakularnu proslavu pedesetog rođendana, ali ovaj takozvani efekt pozitivnosti koji se događa u zrelim godinama izgleda da funkcionira kao neka vrsta emocionalnog štita protiv negativnih učinaka fizičkog starenja i nešto lošijeg zdravlja. A s tim se slaže i psihologinja Laura Carstensen koja kaže da je popularno mišljenje da je mladost vrhunac života posve pogrešno, jer vrhunac emocionalnog života možda neće nastupiti sve do sedmog desetljeća života. A to sad znači da konačno imamo pravi odgovor na pitanje s početka priče. Da, Kama sutra je bila sjajna ideja, ali kao i sve velike ideje, došla je puno prije svog vremena i poklonjena je prerano. Trebali smo ipak doslovno shvatiti ime i sačekati neko bolje sutra.
Naslovna fotografija i video: Canva
