Kao tinejdžerica bila sam silno zaljubljena u sve romane Harukija Murakamija i njegove suptilne opise emocija često vrlo usamljenih junaka. A možda se taj magični svijet naprosto poklopio s mojom prvoj ljubavlju pa mi je njegov stil pisanja koji varira od realnosti do mašte i nestvarnog bio vrlo blizak. I nisam ga prestala voljeti sve do ovog trenutka kada ovo pišem, a što se ne bi moglo reći i za moju prvu ljubav koja me vrlo okrutno ostavila već nakon 18 mjeseci i 9 dana. Iako sam dobar dio Murakamijevih junaka, zapleta i previranja zaboravila, još se živo sjećam da je Murakami u jednom od romana opisao jednu tragičnu junakinju koja se nakon prekida nikada više nije oporavila.
U redu, svi smo slabi na prve ljubavi i rado ih se sjećamo, iako su nam možda ostavile tragove na duši i vrlo gorak okus u ustima, no kako je moguće da nekim čudom uspijevaju preživjeti sve te godine, sve one nove junake, partnere, muževe, cure, ljubavnike koji će nam ući u živote kasnije pa nam se u nekom trenu čini da se, eto i mi nismo možda nikada do kraja oporavili? Izgleda da je isto pitanje zanimalo i Helen Fisher koja je provela upravo istraživanje na tu temu ne bi li došla do zaključka da je prva romantična ljubav prije svega sustav motivacije, a ne emocija te da ono što proživljavamo ima jako puno sličnosti s ovisnošću.
Hormoni i neurotransmiteri u igri
Naime, vjerojatno ste već čuli da u prvoj ljubavi niste samo vas dvoje nego da su tu i brojni hormoni i neurotransmiteri u igri. Pa dozvolite da ih predstavimo. Oksitocin, koji se naziva i “hormon ljubavi”, odgovoran je za osjećaj privrženosti i intimnosti. Pomaže u zbližavanju ljudi, to je ono što neke ljude drži monogamnima, može smanjiti vaše inhibicije i može vam pomoći da postanete otvoreniji i vjerujete drugima.
Dopamin je, s druge strane, neurotransmiter koji je snažno povezan s emocijama, zadovoljstvom i nagradom te u modulaciji imunološkog sustava. A ako tražite glavnog krivca jer ste postali ovisni o prvoj ljubavi, znajte da je to on, jer kada se on počne oslobađati, dopamin aktivira centar za nagrađivanje u mozgu koji uzrokuje učinak ‘motivacija-nagrada’. A zahvaljujući njemu u stanju smo srljati u opasne situacije, previdjeti upozorenja i crvene zastavice, sve ne bismo li došli do nagrade.
Ushit, žudnja i intenzivna energija
Treći ključni igrač u vašem mozgu je norepinefrin. Sličan je adrenalinu i dopaminu, koji izazivaju lupanje srca i uzbuđenje, a ponekad se koristi i u medicini za liječenje niskog krvnog tlaka, Oslobađa se u prvim fazama ljubavi, bilo požude ili zaljubljenosti. Prema Helen Fisher, ove dvije kemikalije – dopamin i norepinefrin – proizvode ushićenje, intenzivnu energiju, nesanicu, žudnju i fokusiranu pozornost.
No jednom kada ovaj koktel hormona opadne, pogotovo ako vam ga netko naglo oduzme ili se prestane javljati, možete misliti kakva se kriza i kaos javljaju u vašem mozgu. Uostalom, već odavno postoje dokazi da zaljubljeni ljudi imaju nižu razinu serotonina (hormona koji djeluje kao neurotransmiter koji pomaže u prenošenju signala iz jednog područja mozga u drugo). A što zapravo dokazuje zašto postajemo opsjednuti svojim prvim ljubavima i u stanju smo razviti opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Hormonalni otisak
Okej, sve su to manje više poznati simptomi odvikavanja, ali zašto i dalje ne možemo zaboraviti prvu ljubav, a one treće se već sjećamo u magli? Pod uvjetom da ste se prvi put zaljubili između petnaeste i dvadeset i šeste godine znajte da ste se tada nalazili u fazi koja se zove vrhunac pamćenja te da prva iskustva doista ostavljaju hormonalne otiske na vašem mozgu. Naime, ovaj skok pamćenja događa se u vrijeme kada doživljavamo razne prve stvari, kao što su prvi poljubac, seks, vožnja automobila, a kasnije u životu, ta sjećanja imaju veći utjecaj jer su se dogodila kada je naše pamćenje bilo na vrhuncu, a neurološki razvoj je, ma koliko se osjećali odraslima, i dalje bio u tijeku. Čitaj – formirao nas je kao pojedince.
Zašto stoljećima podgrijavamo mit o prvoj ljubavi
No da ne bismo ovaj tekst završili u pesimističnom tonu kao ‘Nikad više kao prva ljubav..’, imamo i dobru vijest. Iako je već odavno dokazano da nas prva ljubav formira i da ćemo često tijekom života žudjeti za intenzivnim osjećajima iz prve veze, istraživanja govore da prva ljubav neće biti najbolja ili najdublja ljubav. No ako vam se kojim slučajem čini da je prva ljubav ipak bila najjača, sjetite se da vam se to samo čini zbog najintenzivnijih sjećanja. A što se tiče Murakamijeve junakinje koja se nikada više nije oporavila, mislimo da je autor malo previše upao u magični realizam, jer prema studiji iz 2017., 71% ljudi može se izliječiti od prekida u roku od tri mjeseca nakon završetka veze. No kakva bi to bila priča koja ne podgrijava mit o prvoj ljubavi zbog koje se isplati prijeći na stotine stranica, a nama ne ulijeva nadu da je moguće ponovo iskusiti na svojoj koži taj slatko-gorki osjećaj zvan prva ljubav.
