Ako bismo tražili nekog redatelja koji se više nervirao za vrijeme snimanja svojih filmova u kojima je četo tematizirao upravo okruglu sreću, to je onda definitivno Woody Allen (‘Završni udarac’, ‘Cassandrin san’, ‘Uzmi novac i bježi’, ‘Mravi’). Ma što samo nervirao, u nekima je njegov nervozni alter-ego za vrijeme snimanja čak i oslijepio od silne brige, rada i stresa, no nije odustao.
Uostalom, svi smo se ponekad našli u situaciji da smo se osjećali kao miljenici svemira pa smo bez nekoga velikog truda nešto dobili i da smo odabrani, a kao za vraga – više smo se veselili poklonu iz vedra nebo, nego kada bismo se kupali u vlastitom znoju kao redatelj na rubu živčanog sloma.
“Čovjek koji je rekao da bi radije bio sretan nego dobar ima dosta dubok uvid u život. Naime, ljudi se boje suočiti s time koliko puno stvari u životu ovisi o sreći, a zastrašujuća je pomisao i da je toliko toga izvan naše kontrole. Primjerice, postoje trenuci kada na utakmici lopta udari u vrh mreže i na djelić sekunde smo svjesni da može pasti s ove ili one strane mreže. Uz malo sreće pobijedit ćete, no isto tako može se dogoditi i da izgubite”, izjavio je Woody Allen.
Možete li podnijeti ekstra velike doze sreće?
Što se krije iza tog fenomena? Nije tajna da naše tijelo voli iznenađenja te da nakon takve super vijesti mozak automatski šalje poruku – pošalji val dopamina. No kada bismo uspoređivali nagradu koju dobijemo nakon mukotrpnog znojenja, uspona i padova i situaciju da nam nešto jednostavno padne s neba – naravno da je paket hormona koji se aktivira u prvoj situaciji znatno jači. Ok, ima i iznimaka. Nicole Kidman je tako nedavno priznala da je iste minute kada je shvatila da su joj frendovi napravili party iznenađenja za okrugli rođendan dobila herpes.
Kada silan trud uzimamo zdravo za gotovo
Iako je, naravno, super dobivati poklone, a posebno one van očekivanih termina, a pogotovo ako je pošiljatelj Svemir, pa makar i na temelju čiste slučajnosti, kažu da nuspojave ove lude sreću nisu bez veze. Naime, psiholozi koji su promatrali pojedince u ovim situacijama, pogotovo ako se one ponavljaju pa počnemo s njima računati, upozoravaju da bismo se mogli malo ulijeniti, postati pasivni te frustrirani ako se krvavi red ne isplati istog trena. A naša vrijedna postignuća koja ne izazivaju takvu navalu osjećaja prestajemo cijeniti.
Osim toga, tako visokim očekivanjima svoju sreću, zadovoljstvo, blagostanje, a ponajviše kontrolu stavljamo u tuđe ruke i nemamo osjećaj da smo mi ti koji pokreću stvari. Drugim riječima, nema nam drugo nego da promijenimo način na koji gledamo na godine i godine truda i vrijednog rada te da pokušamo realizirati ono što je tako efektno davnih dana napisao Albert Camus – ‘zamislimo Sizifa sretnim‘.
Naslovna fotografija: Unsplash+
