Kada sam se prije dvadesetak godina našla na tečaju stranog jezika koji je primjenjivao Callan metodu, moram reći da sam bila začuđena jer je učionica izgledala kao na satu violine. Učitelj je stajao u sredini prostorije, mi smo sjedili na stolcima u krugu, a pred nama je stajalo postolje za skripte. No kada je počeo sat, odjednom se simfonija prometnula u nešto nalik vojničkom treningu. Pa kakva je ovo metoda – pitala sam se u šoku? Ma zapravo, nisam se imala vremena pitati jer je mozak stalno bio u blagoj pripravnosti. Profesor je šibao upite polaznicima, a mi ne da smo mogli odgovoriti s da i ne, ili smisliti neki kreativni odgovor koji ništa ne znači ili samo zvuči super, nego smo morali ponoviti cijelu konstrukciju rečenice i umetnuti odgovor.
Za one koji se i danas čude, ovo je metodu u šezdesetima skovao profesor Callan u Velikoj Britaniji kada je skužio da ima toliko puno ljudi koji su učili strane jezike, znaju gramatiku i riječi, ali imaju blokadu progovoriti na stranom jeziku. Iz današnje perspektive i vremena koje više od svega voli učenje u snu, naležećki ili uz pomoć gadgeta, ovo stvarno zvuči opako, no ima smisla. Jer kada su stigla istraživanja znanstvenice Nataliye Kosmyna, koja velik dio vremena provodi čitajući i analizirajući moždana stanja ljudi, rezultati su bili alarmantni.
Naime, Nataliya je zajedno s kolegama s MIT-ja provela eksperiment u kojem su elektroencefalogramom pratili moždanu aktivnost ljudi dok su pisali eseje: bez ikakve digitalne pomoći, uz pomoć internetske tražilice ili uz pomoć ChatGPT-ja. Rezultat je bio jasan: što su sudionici imali više vanjske pomoći, to je bila slabija povezanost moždanih mreža. Oni koji su pisali uz ChatGPT pokazali su znatno manju aktivnost u dijelovima mozga zaduženima za kognitivnu obradu, pažnju i kreativnost, piše Guardian. Iako znanstvenica ima posebne naočale koje su sposobne izmjeriti kada čovjek gubi fokus ili pažnju, stvari su takve da nas je i strah pogledati u rezultate. I što bi na to rekao gospodin Flynn?
Flynn efekt je tijekom 20. stoljeća pokazivao rast prosječnih IQ rezultata, što se povezivalo s boljom prehranom, obrazovanjem i složenijim društvom. Međutim, u nekim razvijenim zemljama kod generacija rođenih nakon sredine 1970-ih bilježi se stagnacija ili pad rezultata, poznat kao “reverse Flynn efekt”. No znanost je dosad bila na razini i nije govorila o kolektivnom zaglupljivanju, nego o promjeni okolišnih i društvenih uvjeta, uključujući obrazovne pomake i digitalne navike. Manje dubinskog čitanja, fragmentirana pažnja i oslanjanje na tehnologiju smanjuju vježbanje kognitivnih vještina koje IQ testovi mjere, bio je zaključak.
No, kako stvari sada stoje, glupost je doživjela renesansu pa je, shodno tome, spisateljica i edukacijska stručnjakinja Daisy Christodoulou za naše doba skovala naziv “stupidogeno društvo” – ne bismo li imenovali taj trenutak u kojem je lako postati glup jer strojevi misle umjesto nas. No, ako vam je draže, možete to isto stanje zvati i brain rot – stanje mentalne tuposti koje nastaje nakon previše besciljnog skrolanja, ali i sadržaja koji tu tupost proizvodi. A kao u nekom digitalnom snu, što više vremena provodite u surfanju po površini i isključenom mozgu, to vam se teže vratiti u stanje budnosti i pripravnosti.
Pa dobro, ima li nam uopće spasa ili je naš mozak zauvijek omamljen? Iako je u ljudskoj prirodi da voli prečice i neprestano teži napretku i uštedi energije, izgleda da ćemo se u skoroj budućnosti morati brinuti za mozak kao i za tijelo. Teretana, Callan metoda za sve što učite, a ne samo strane jezike, crtanje, pisanje poezije, čitanje, razgovori uživo s prijateljima, debate, mozgalice te sve one metode zbog kojih se osjećate kao da vas je netko gurnuo u hladnu vodu, a vi morate i proplivati i progovoriti. Jer, kako kažu znanstvenici, nema učenja, spoznaje i napretka bez trenja i pružanja otpora. Hm, tko zna! Možda ekipa iz OpenAI-ja ima pravo kada je virtuozni ChatGPT-4 odlučila zamijeniti znatno glupljim modelom 5, ne bi li nas barem iole održala budnima i otvorenima za učenje.
Vizuali: Unsplash+
