Gdje je granica između bezopasnog i napornog upucavanja u kojem jedna osoba drugu bombardira ljubavnim izjavama i stalkinga?
Tamo gdje stalker počinje svoju žrtvu enormno opterećivati, pratiti, prijetiti. Tipično je i to da stalkeri neprestano ponavljaju svoj čin, kao i to da on u žrtvi izaziva osjećaj straha. Često su to baš bivši ljubavnici koji misle da je ključ uspjeha upornost.
Zašto stalker ne želi popustiti?
Iz razloga što velik broj njih ne zna kako izići na kraj s odbijanjem i baš zato pokušavaju doći do željene osobe pod svaku cijenu. Najgore je onda kada se osjete toliko povrijeđenima pa ljubav prelazi u bijes ili osvetoljubive osjećaje.
Izgleda kao neko pravilo da se stalkeri trude baš oko onih koji ne žele ni čuti za njih. Jesu li stalkeri češće neznanci ili netko iz našeg kruga?
Jedna anketa koja je nedavno provedena u Njemačkoj je pokazala da je polovica stalkera regrutirana iz redova bivših partnera. Naravno, to mogu biti i površi poznanici, posebno kod javnih osoba ili zaluđeni fanovi. Osam posto svih žena i dva posto svih muškaraca kad-tad u svom životu postanu žrtve stalkinga.
Kojim se metodama služi stalker?
Zovu telefonom, šalju poruke putem SMS-a, pisama, e-mailova. Zatim lijepe poruke na auto, na prozore stana, šeću ispred kućnih vrata, bacaju sitne poklone u poštanski sandučić ili jednostavno špijuniraju iz prijateljskog kruga. Principijelno, svaki se oblik normalnog ponašanja može postepeno pretvoriti u stalking. Recimo jedan telefonski poziv, u kojem netko kaže: “Hej, dragi ja sam” – u početku ne mora izgledati nimalo opasno. No ako sam se upravo preselio u drugi stan, a svoju adresu i telefonski broj držim u tajnosti, a gorenavedeni me upravo nazove, naravno da se to već može zvati blagim oblikom stalkinga.
Raste li broj neželjenih kontakata s vremenom?
Ne nužno. Dovoljno je da vas netko zove svaki ponedjeljak ujutro i da žrtva počne stalno razmišljati je li stalker zbilja opasan i hoće li već sljedeći ponedjeljak pokušati ostvariti svoje prijetnje.
Koliko je realno da će se to uistinu i dogoditi?
Zabrinjavajući podatak je taj da svaki pet stalker postane nasilan. Potencijalno najopasniji su bivši parteri. Veliki rizik predstavljaju i neprestana odbijanja.
Postoje li krizni trenuci?
Žrtve same posjeduju neku vrstu unutarnjeg seizmografa koji vrlo dobro funkcionira. Kritično može postati u trenutku kada između žrtve i počinitelja dođe do emocionalnih ili dramatičnih trenutaka
Koji bi to bili trenuci?
Sudski rokovi, simbolični dani, npr. dan kada se par upoznao, prvi put poljubio i tome slično, sjećanje na zajednički odmor, večeru s posebno romantičnim zalazom sunca. U tim danima stalking može enormno porasti i ponovo se razbuktati.
Zašto zadnji razgovor nije opcija?
Dobro je da se što prije pokuša odbiti bilo koji kontakt sa stalkerom. Vrlo često bivši partneri traže zadnji razgovor. Njega bi žrtve trebale u svakom slučaju izbjeći jer se takav razgovor već očito dogodio.
Je li selidba dobar savjet ako stalkeri ne misle posustati?
Selidba generalno nije prvi izbor budući da se tako žrtva još više izolira. Ponekad pomaže da se stalker ignorir. Na primjer. kada stoji u supermarketu u redu za blagajnu iza vas. No to je često teško izvesti jer vas je u isto vrijeme strah te osobe.
Može li prijava policiji zastrašiti stalkera?
U većini slučajeva da, ali samo ako policija konzekventno pristupi zadatku, inače bi si stalker mogao umisliti da je isuviše moćan. Osim toga, stalkeru prijete male kazne. No uvijek je bolje projaviti stalkera nego se nadati da će jednoga dana prestati sam od sebe.
Koliko dugo stalkeri u prosjeku prate žrtve?
U prosjeku dvije godine, što i nije baš za utjehu. No ima i onih koji znaju pratiti pojedine osobe do 24 godine. No ono što čvrsto stoji je činjenica da stalking rijetko prestaje nakon samo nekoliko dana i zato uvijek treba prijaviti slučaj uznemiravanja.
Kroz što sve prolaze žrtve stalkinga?
Od bolova u trbuhu, problema sa spavanjem do depresije i samoubilačkih misli. Često žrtve uzimaju bolovanje i ne mogu se u potpunosti posvetiti svakodnevnim poslovima. Istraživanja koja su provođena zadnjih godina su posebno zabrinjavajuća jer govore o tome da žrtve stalkinga mogu razviti podjednako traumatične osjećaje kao primjerice i osobe koja su preživjele pad aviona te da neugodni osjećaji ostaju i dugo nakon što stalker odustane od neprestanog praćenja.
Naslovna fotografija: Unsplash+
