Porijeklo sreće
Stara definicija sreće kaže: sreća ne postoji kada su stvari dobre, jer to su ugoda i zadovoljstvo, već kada imate osjećaj da stvari postaju bolje. Drugim riječima, kada imate cilj. Na kraju će ispasti da sreća proizlazi iz pradavne lovačke prošlosti. Jer, ako malo bolje pogledamo kako funkcionira sreća, onda doista stoji da je nogomet – praiskonska verzija lova. Lovina predstavlja okvir gola, s tim da ju ovaj put ubijamo simbolički loptom, a potom pobjednička momčad pseudo-lovaca odnosi trofej i povlači se u plemenske šatore, prepuštajući se pri tome deliriju sreće.
Sreća je u hvatanju ‘plijena’
Ništa bolji nisu ni biznismen koji se hvale da traže dobar ‘ulov’ na burzi, glumci koji izlaze na pozornicu da ‘dokrajče i osvoje publiku, političari koji objavljuju kako je ublažavanje patnje siromašnih njihov cilj te umjetnici koji pokušavaju ‘uloviti’ savršen trenutak. Shvatili ste, sreća je onaj kratkotrajni osjećaj koji nas zaokuplja kad zadovoljimo naš nagon za hvatanjem plijena. No, prije nego poželite iskušati novousvojenu formulu sreće i poželite srušiti/osvojiti/pogoditi cilj, pripazite samo da si letvicu očekivanja ne postavite previsoko ili prenisko.
17 vrsta sreće
Iako je autor uspio nabrojati čak 17 vrsta sreće (ciljana, kompetitivna, kooperativna, genetska, senzualna, misaona, ritmična, bolna, opasna, selektivna, sreća u spokoju, posvećena, negativna, kemijska, sreća u fantaziji, komična i slučajna) činjenica je da smo mi neke vrste sreće totalno zanemarili. Primjerice, bez veze forsiramo kemijsku sreću, zaboravljajući na podjednako učinkovitu i besplatnu ritmičnu sreću.
Naime, tijelo koje se ritmički kreće – bilo u maminom zagrljaju, na disco podijumu, seksu ili vjerskom ritualu, počinje otpuštati endorfine, a koji nisu ništa drugo nego prirodni anestetici tijela, kemijski vrlo slični morfinu. Uostalom, tko nam je kriv što do sada nismo već istražili bezopasni način na koji se ‘drogiraju mačke’. Navodno mace mogu postići ekstazu valjajući se u žbunju aromatske metvice, i to bez ikakvih nuspojava.
Kako je smijeh nastao iz plača
Velika je zabluda da humor ima neke veze s inteligencijom. Naprotiv, on je puno prizemniji i ima korijen u biološko-kemijskim promjenama. Pa, ako pitate mamu kada ste se prvi put nasmiješili, vjerojatno će vam reći – u trećem ili četvrtom mjesecu života. No, i to baš nije sigurno budući da su načini na koji beba plače (dugi zvuci, povlačenje usnica prema nazad, grčenje mišića, jače disanje) i na koji se smije (kao da plače samo isprekidano) u biti vrlo slični.
Na kraju možemo zaključiti da smijanje nije ništa drugo nego izražavanje osjećaja sigurnosti straha. Znate ono, kada mama baci bebu u zrak, ova se najprije uplaši, a onda se opusti i nasmije, jer zna da je u sigurnim rukama. Na isti način funkcioniraju i vicevi i zato su nam smiješne situacije kada netko padne na koru od banane, a ostane čitav. Najprije nas dovedu do verbalnog ruba, a kada zaokrenu u nenadanom smjeru, mi se nasmijemo, jer znamo da nam se neće ništa dogoditi.
Kako odgojiti optimista?
Iako neki tvrde da je razlika između optimista i pesimista ta što je pesimist samo bolje informiran optimist, znanstvenici tvrde da se odgojem neke stvari ipak mogu promijeniti. Pa tako, optimisti tvrde da su im u djetinjstvu roditelji na većinu pitanja odgovarali potvrdno, uvjeravajući ih da je sve moguće, dok pesimisti odrastaju u okružuju koje ih uči da život nudi vrlo malo zadovoljstava.
Naslovna fotografija: Unsplash
