Ono što mislite o sebi i svijetu oko sebe uvelike utječe na vaš život i sveukupno blagostanje. Na primjer, ako mislite da ste vrijedni ljubavi i da ste sposobni suočiti se sa životnim izazovima i prevladati ih, vjerojatnije je da ćete djelovati na načine koji potvrđuju te misli. S druge strane, ako mislite da je suprotno – da ste nedostojni i nesposobni – vjerojatno ćete i djelovati u skladu s njima. Priče koje sami sebi pričate o sebi i u koje ste se uvjerili oblikuju vaše mišljenje, osjećaje i djelovanje.
No, je li to uistinu tako? Hayes tvrdi da je to samo dio istine jer više od onoga što mislite, važno je kako reagirate na vlastito razmišljanje. Na primjer, možda mislite: “Nikada neću biti dovoljno dobar.”, ali vi ste ljubazni, brižni i suosjećajni prema sebi. Dakle, moguće je da reakcijom promijenite svoje uvjerenje.
Ponekad terapeuti koriste izraz „uvjerenje“ kako bi govorili o mislima koje su implicitno usvojene, a ljudi se s njima identificiraju ili bore protiv njih. S tog gledišta prava akcija nije toliko ono što mislite koliko ono u što vjerujete. Kada biste si dali prostora i vremena pri jednoj takvoj senzaciji misli mogli biste primijetiti da su to samo priče koje vam vaš um govori o vama samima. Iako se osjećaju istinitima (ili su ponekad čak objektivno istiniti), ne moraju dominirati vašim životom.
Misli su samo misli, one nemaju moć nad vama osim ako se ne uhvatite u njih.
Znamo, to je često lakše reći nego učiniti jer se svi držimo uvjerenja o sebi koja se čine očigledna poput činjenice da je vatra vruća. Prečesto čak ni ne shvaćamo kada smo u mreži vlastitih uvjerenja nismo sposobni razlikovati istinu od misli dok dopuštamo da nas vode na beskorisne ili samodestruktivne načine. Iz tog razloga važno je naučiti kako primijetiti kada smo zapeli u priči koja negativno utječe na naše živote. Šest znakova koji mogu pomoći.
Pretjerana identifikacija
Ljudski um je majstor u kategorizaciji. Dajemo imena svim pticama na nebu, svim ribama u moru i doslovno svemu ostalom jer nam to pomaže shvatiti svijet i omogućuje nam da donosimo bolje odluke koje osiguravaju naš opstanak. Na primjer, ako netko vikne “tigar”ne moramo sami vidjeti životinju da bismo znali da je bolje da počnemo bježati. Ali koliko god ova sposobnost bila korisna može se i okrenuti protiv nas, pogotovo kada je primijenimo na sebe.
Riječi nikada ne mogu obuhvatiti pravu složenost života, već sve svode na puku oznaku. A kada zaboravimo tu činjenicu, osjećamo se loše. Tada se kao divna stvorenja reduciramo isključivo na posao ili na svoju ulogu u obitelji ili na dijagnozu mentalnog zdravlja koju smo jednom primili ili što god vama bilo aktualno i problematično u životu. Tada više nismo živo biće nedokučive složenosti, već smo “domar”, “mama”, “gubitnik” ili samo “depresivan”. Prvi znak da smo zapeli u negativnom narativu je da se pretjerano poistovjećujemo s takvim etiketama.
Ponavljate negative obrasce
Nekoliko navika uvijek ima “dobre” ili “loše” rezultate, a koliko su korisni ovisi o okolnostima. Ako u sklopu negativnog narativa prema sebi isključite najdublje osjećaje – u problemu ste. Ponavljati nekorisne navike ne vodi ničemu i definitivno je vrijeme da svom umu koji govori da nešto morate učiniti kažete NE.
Krivite vanjske čimbenike
Često postoje stvarne sile koje koče ljude u napredovanju i sretnom životu, ali život također traži od nas da pogledamo svoje vlastite živote i razaberemo što je unutar naše mogućnosti da se promijenimo. Ako vidite samo vanjske razloge za svoju bijedu, provjerite jeste li zaglavili u negativnoj priči.
Uvijek postoje neki aspekti pod našom kontrolom, čak i ako je to samo naša vlastita perspektiva. Preuzimanjem odgovornosti za sebe i donošenjem aktivnih odluka u skladu s našim ciljevima i vrijednostima vjerojatno ćemo se početi kretati u boljem smjeru – korak po korak.
Teško otpuštate
Neka iskustva imaju tako snažan utjecaj da vas nastavljaju proganjati dugo nakon što prođu. Možda vas je netko povrijedio na razoran način, i iako više ne razgovarate s tom osobom, njezina slika i riječi i dalje odzvanjaju u vašim sjećanjima. I kad god se prisjetite i borite se s tim sjećanjem osjećate napetost. Opet i iznova, osjećate se prisiljenim baviti se tim sjećanjem, zamišljajući da stvari idu drugačije i nadajući se da ćete pronaći rješenje ili čak završetak koji nikada neće doći.
Naučiti otpustiti može biti teško, naizgled čak i nemoguće, pogotovo ako još uvijek osjećate bol. A ako biste htjeli pustiti možda biste morali pustiti ljude koji su vas povrijedili. Ali otpuštanje se ne odnosi na druge ljude – radi se o tome da budete ljubazni i suosjećajni prema sebi. Radi se o tome da primijetite posljedice koji ova beskrajna borba ima na vas te da strpljivošću i ljubaznošću vratite svoj fokus na stvari do kojih vam je jako stalo.
Dosljedno negativno govorite o sebi
Većina nas ima tendenciju razgovarati sama sa sobom na način koji bismo rijetko, ako ikad, koristili kada razgovaramo s prijateljima i voljenima. Prema sebi smo oštri u svojim prosudbama i brzo se kažnjavamo kritičkim uvredama: “Kako sam mogao biti tako glup?!” “Ja sam razočarenje.” “Nikada to neću dobro shvatiti.” I tako dalje. To je često automatski proces, a činimo ga tako brzo i prirodno da ga jedva i primijetimo, a kamoli da u tim razdobljima možemo uvidjeti kako to utječe na našu dobrobit.
Ako ste iskreni prema sebi, vjerojatno se slažete da ovaj pristup ne daje obećane rezultate. Zaslužujete ljubaznost, strpljenje i suosjećanje – posebno kada pogriješite ili kada ste ranjivi. Promjena unutarnjeg monologa zahtijeva aktivnu praksu, ali s vremenom možete razviti brižniji ton.
Nespremi ste za razmatranje alternativa
Kad smo zapeli u negativnoj priči, život se čini vrlo jednostran. Postajemo uvjereni da je stvarnost upravo onakva kakvom nam naš um govori da jest. To je relativno lako uočiti kod drugih ljudi, ali puno je teže uočiti utjecaj uvjerenja na sebe. Na primjer ako ste previše zabrinuti kako izgledate moguće je da doživite odbijanje u romantičnim vezama. Naravno da ne shvaćate da to nema veze s vama, ali sa svojim stavom i uvjerenjima upravo to mislite. Uvijek postoje različita gledišta i kada se suočimo s pričama koje nam um govori o nama možemo svjesnije donositi odluke. U suprotnom nećemo biti sposobni donositi bolje izbore, a naučili smo da uvjerenja trebamo birati mi sami.
U svijetu u kojem živimo uvjerenja imaju veliko djelovanje na naše mentalno blagostanje posebno ako smo uvjereni u njih. Cilj je osvijestiti priču koju pričamo o sebi. Kako? Svakodnevnim treningom svjesnosti. A svaki put kad posrnete u stare obrasce svjesno usmjerite fokus na ono do čega vam je stalo. Opet i opet. Obratite pažnju na navedenih šest znakova i neka vaša uvjerenja budu lakša i fleksibilnija. Tako ćete uskoro donositi nove i za vas bolje odluke.
Naslovna fotografija: Unsplash+
