BEAUTY 3.0

NOVA SLOBODA ILI MOŽDA NOĆNA MORA NA VIDIKU: Hoće li avatari već sutra zamijeniti dobar stari selfie?

Lena Ivanović
04.11.2024.

Nova istraživanja govore da se pripadnici generacije Z u metaverzumu osjećaju sličnije sebi nego u stvarnom životu. Istina, avatari su zabavni i fora, a nekad vam mogu spasiti i loš dan, no koliko je opravdana bojazan da će naši brojni digitalni identiteti u tom procesu stvoriti veći jaz između onoga što doživljavamo kao svoje idealno ja i onoga kako zapravo izgledamo.

Na snimanju sam s vrhunskim fotografom i čekamo djevojku koja će nam biti model. Ovo je moje prvo snimanje za jedan beauty brend i definitivno dan kada ću shvatiti da je vrag odnio stvarnu šalu te da se u igru uplela i virtualna stvarnost. Naš model kasni pola sata, no vizažistica javlja da je dobila koronu. Upravo je saznala rezultate testa i ne zna hoćemo li se uspjeti snaći.

„Naravno da hoćemo“, nekako preoptimistično kaže fotograf. Tek kasnije uspijevam saznati da je njemu puno draže da model nema prejaku šminku jer on ju može puno bolje našminkati u Photoshopu“, pojasni mi kasnije.

Male intervencije u Photoshopu. Ali da se ne skuže

Tri godine kasnije, mi i dalje imamo istog klijenta koji je jako zadovoljan fotografijama, a make up na fotografijama je bio zaista senzacionalan – dovoljno savršen, ali taman dovoljno i živ te neuredan, što me naravno ponukalo da svako malo žicam fotografa za manje ili veće intervencije na vlastitoj koži.

„Daj samo da se ništa ne kuži“, kažem tiho jer mi u glavi zvoni koliko se svijet voli obrušiti na celebe, samo ako skuže da su nešto stanjili za milimetar, kao da je to postao neki novi sudoku – pogledaj dobro fotku i skuži što je krivo u ogledalu ili koji je detalj odaje da je ipak intervenirala u stvarnost.

Foto: Unsplash+

Od simpa bitmojija do stylish avatara na Robloxu

No, kako stvari stoje, nisam jedina. Zapravo, ja sam, iako u kasnim tridesetima, prema većini korisnika društvenih mreža još uvijek mala beba koliko je tu intervencija. Jer nema toga što se ne modificira. Mijenjamo crte lica i identitete – od onih naoko sićušnih pomaka kao što su lagano podizanje kapaka, sređivanje obrva, bora, pigmentacijskih mrlja preko onih simpa i zabavnih zečjih ušiju na filterima i bitmojija pa do preobraze u Angelinu Jolie, Lilly Depp Rose ili Margot Robbi, ali s našim crtama lica te konačno, digitalnih avatara koji su prošlih mjeseci preplavili društvene mreže i pravog života u metaverzumu na platformama koje nude 3D impresivna okruženja kao što je primjerice Roblox.

‘U metaverzumu sam si sličniji samom sebi’

Na prvi pogled, ideja i nije tako loša. Kada imaš bad hair day jednostavno odabereš nekog avatara, daš mu osobine ili raspoloženja koja ti taj dan nedostaju i lakše se suočiš sa svijetom. Pardon, s metaverzumom. No, što je s onim trenutkom kada se iz tog paralelnog svijeta ipak moraš odjaviti. Naime, prema istraživanjima koje su proveli Razorfish i VICE Media Group iz 2022., više od polovice igrača generacije Z izvijestilo je da se u metaverzumu osjećaju sličnije sebi. A ispitivanja Squarespacea i Harris Poll-a 2021. godine otkrila su nam da najmanje 60% generacije Z vjeruje da je važnije kako se ljudi predstavljaju na internetu nego njihovo osobno ponašanje.

Foto: Unsplash’

Inkluzivniji digitalni svijet

Nadodamo li tome podatak da algoritmi umjetne inteligencije i dalje diskriminiraju ljude jer forsiraju samo određene standarde i kanone ljepote. Ta sjećate se negativnih reakcija zbog velikih grudi koje je umjetna inteligencija Lensa AI uporno nudila u digitalno dorađenim fotografijama, da ne spominjemo onaj jako upitan savjet ChatGPT-a da bi se žene nakon četrdesete ‘trebale pokrivati’. Ili da prilikom kreiranja bitmojija nema dovoljno različitih nijansi boje kože, da avatari nemaju pore, a kamoli ožiljke ili da ako ne kupite dizajnerske virtualne krpice za MetaFashion Week gotovo ste nevidljivi. Stoga je logično da smo se počeli pitati – neće li avatari u tom procesu stvoriti još veći jaz između onoga što doživljavamo kao svoje idealno ja i onoga kako zapravo izgledamo.

I, ima li danas uopće smislila podsjećati mlade na povlačenje granica između stvarnog i digitalnog svijeta kada ionako živimo u doba fluidnosti? Izgleda da ćemo sve odgovore morati potražiti sami. Kao što ćemo se morati izboriti za personalizirane avatare sa stvarnim obilježjima ljepote te inkluzivniji svijet digitalnih identiteta, umjesto da kao Alisa u zemlji čuda upadnemo u crnu metaverse rupu iz koje se ne znamo više izvući. Za početak, svečano obećajem da neću gnjaviti svog frenda fotografa da intervenira u moje selfieje. Uostalom, kako stvari sada stoje, pitanje je dana kada će postati nostalgičan dio prošlost koje ćemo se prisjećati sa sjetom na licu uz #TBT.

Naslovna fotografija: Shutterstock

Pročitaj više

Nećemo vam više lagati, jer najnovija istraživanja sve više dokazuju onu tezu da ljubavni algoritmi koji nam obećaju da će nam dok kažemo ‘seks’ pronaći ‘dovoljno savršenog partnera’ uglavnom ne funkcioniraju, jer ni ljudi ni sami ne znaju što žele. Pa kako će nam netko pomoći da nađemo partnera kada postoji tako velika nepodudarnost između onoga što ljudi misle da žele i onoga što im zapravo odgovara u stvarnom životu. I ne manje bitno, znači li to sada da bismo se ovog trena trebali maknuti s ekrana, jer potraga za online partnerom nam oduzima previše vremena, a šanse da će ona i uspjeti u stvarnosti su ionako daleko premalene?

Pogled u ogledalo

Toksična ljubav, toksično radno mjesto, toksični ljudi… Koliko ste puta čuli taj gadan izraz ili ga možda i sami izgovorili. No znate kako se kaže – kada kritiziramo druge ljude, često nas nerviraju neke osobine koje i sami posjedujemo. Evo kako možete prepoznati jeste li na putu da postanete toksična osoba, ali i to kako se opet pretvoriti u neko daleko ugodnije biće.

Kažu da ih čovjek u prosjeku dnevno izgovori 16 000, a u mom slučaju ta je brojka vjerojatno i veća jer u svojih 27 godina još uvijek nisam uspjela pronaći off switch za vlastiti jezik. Riječi su alat kojim iskazujem privrženost te ujedno način kojim tumačim tuđu. Ili pak nedostatak iste. Vjerujem kako mi je upravo nerazumijevanje toga da različiti ljudi različito iskazuju ljubav i naklonost donijelo mnoštvo briga čak i u situacijama kada za njih nije bilo mjesta. No onda sam se upoznala s teorijom o pet različitih jezika ljubavi te su mi neke stvari naglo postale jasnije.

Dvostruka mjerila

Zašto uporno pribjegavamo vulgarnom vokabularu ako smo ga jednoglasno osudili? Timothy Jay, profesor psihologije na sveučilištu u Massachusettsu, posvetio je gotovo cijeli radni vijek istraživanju tih omraženih riječi, a rezultati su takvi da bismo sada najradije opsovali. Barem što se onih dvostrukih mjerila tiče:)

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.