Nismo svi Nicolas Cage, rođeni s misijom da baš sve radimo na totalno drugačiji način od ostalih – promijenimo prezime, nagovorimo strica da nam da ulogu u filmu, dođemo na set bez dana glumačkog staža, ugledamo slavnu Cher i onda damo sve od sebe da uopće ne glumimo (ili da to radimo baš onako kako se od nas ne očekuje). Nakon nekoliko godina suludih životnih scenarija, koje ne bi mogli smisliti ni scenaristi na LSD-u (ubacite nekoliko propalih brakova, bankrota, djece, čudnih ljubimaca), dođemo na ideju da ipak ne bismo da nas zovu glumcem.
No kada internet skroz podivlja od pogrdnih memeova na naš račun, pomislimo: “Ma ne možete vi bili toliko neoriginalni i vrijeđati me kao što to mogu ja sam sebe.” I pristanete snimiti uvrnuti film “Nepodnošljiva težina golemog talenta”. Ovo ipak nije članak o Nicolasu Cage, čovjeku koji je od rođenja stremio da bude 250% originalan, nego o dijametralno suprotnom fenomenu sumnjiva naziva – basic bitch.
Priznajte, svi smo mi u jednom trenutku bili u situaciji kada bi na neki naš odgovor u društvu – bilo da je riječ o tome što ćeš piti, što slušaš, koga pratiš – netko s omalovažavanjem dobacio: “Oh, kako predvidljivo! Pa ti si hodajući klišej – totalna basic bitch!” A vi ste istog trena na leđima osjetili onu hladnu, jezovitu kapljicu znoja koja vam curi niz tijelo i prijeti da će se pretvoriti u gigantsku crnu rupu. U tom mainstream paklu s devet neoriginalnih krugova nesretno će završiti svi vaši napori da budete individualni, posebni i autentični. U prijevodu – da se istaknete iz mase sličnih, uspijete u životu i budete voljeni.
Kako su ‘kopipejsteri’ postali in
No prije nego što počnete hiperventilirati, malo ćemo proučiti taj grozan naziv koji je, nažalost, stigao do vašeg malog kruga frendova i ubacio se tako nezgodno u razgovor. Urban Dictionary definira pojam ovako: “Basic bitch je u svojem ponašanju, odijevanju, govoru i sklonostima posve neoriginalna osoba. Da stvar bude gora, ona na neki tragičan način uopće nije svjesna manjka svoje osobnosti i doslovce je boli briga za to.”
Samo jedan brzi pogled na njezin Instagram govori dovoljno – bijele tenisice, velika hudica, još duži nalakirani nokti u dvije-tri boje, na zidovima stana neonski natpis Love, na stolu hrpa polaroida, gleda se i chilla uz Netflix, pleše na pjesme Due Lipe, a na TikToku se izgovaraju one otrcane rečenice – “Should I do that or not”, i to takvo ozbiljno kao da se pred publikom prvi put u povijesti izgovara Shakespeareov tekst.
I baš kada smo pomislili mjutati još jednog neoriginalnog klona na Instagramu, dogodio se obrat kao u filmu Nicolasa Cagea. Basic bitch je od uvrede i pogrdne opaske postao vrlo poželjan stil života i stav. Da, dobro ste pročitali. Baš kao što je s godinama otupjela oštrica pogrdnog imena bitch (zbog koje se i dan danas neki od nas slede, a kamoli da to nekome dobace kao pozdrav), to se sada dogodilo s riječju basic. Doslovno preko noći je ona naša tajna želja da ipak budemo u mainstream filmu, običan sljedbenik, kopipejster, a ne netko tko nameće trendove i ruši pravila, postala užasno cool. Pa kako se i kada to dogodilo?
Sa svinjicom u šetnji i walkmanom na ušima
Naime, nije tajna da živimo u hiperindividualiziranom svijetu i da je doslovno jedini način da se istaknemo i izdvojimo iz mase onaj da budemo drugačiji. Uostalom, pogledajte malo Eurosong. Čini se da svake godine pobjeđuje onaj tko je totalno izvan trenda. Plus sama činjenicu da ga uopće spominjemo jer ga gledaju i pripadnici generacije Z.
No svatko tko malo dulje boravi na društvenim mrežama na kojima skrola tisućama profila, doći će u jednom trenutku do zaključka da je, ma koliko se mi trudili biti totalno drugačiji, to često gotovo nemoguće. I ne manje važno, ta unutarnja borba između toga da smislimo nešto isključivo naše, a ujedno budemo i dio zajednice, zahtijeva užasno puno energije i mentalnih resursa, vodeći naposljetku do frustracije, nezadovoljstva, a ponekad i do tjeskobe, anksioznosti i napadaja panike.
Uostalom, svatko tko je bio u društvu neke užasno cool osobe zna koliki se pakleni posao krije iza naoko hinjene ležernosti. Primjerice, svaki dan izvoditi svinjicu kao ljubimca u šetnju, furati zelenu kosu koju sunce i sol sprže već prvih dana godišnjeg ili prijeći sa Spotifya na CD-e. Ili još originalnije na kasete. Da ne spominjemo onaj zadatak da svaki dan smišljate nove riječi i hashtagove. A najgora je od svega činjenica da, što god mi radili, zapravo je vrlo mala šansa da smo baš mi jedina osoba na svijetu koja se toga dosjetila. Naprotiv! Puno je vjerojatnije da već činimo neki trend koji se upravo lagano ufurava.
Sorry, ne znam za tebe. Živim u cool mjehuriću!
Istraživači trendova to zovu socijalni klasteri. Među hipsterima i onima koji će to tek postati pojam je poznat i kao bubbles. A oni su već sami po sebi problematični, jer što se više zanimate za neku temu, to dublje tonete u mjehurić. I što dobivamo na kraju te jednadžbe? S jedne strane, može se reći da ste jako individualni jer grupe postaju sve manje kako biste se ipak nekako međusobno razlikovali. A kada iziđete iz nje, totalno ste isti kao i vaša okolina. I to sve do milimetra iste dužine blajhane kose i nove nijanse laka za nokte.
Pa kako onda izići iz ovog začaranog kruga koji traži sve kompliciranije stilove života? Nećemo vam sada citirati mudre budiste koji često savjetuju da samo sjednete uz rijeku, uzme matcha čaj i čekate da se nešto riješi. Radije ćemo poslušati razgovor dviju milenijalki u seriji “Razgovori s prijateljima”. Naime, kada Frances dozna da je Bobbi upala na ekonomiju, prijateljica joj nježno iz kade sugerira da je ona ipak više vidi kao profesoricu na Sorbonni ili kao važnu kulturnu kolumnisticu, na što joj Bobbi odgovara: “Zašto stalno forsiraš te velike i važne priče? Zašto ne bismo mogle prihvatiti činjenicu da smo posve normalni ljudi i da radimo skroz obične poslove?”
Shvatili smo… Obećavamo da ćemo do rušenja ovog trenda koji se bazira na krajnjoj redukciji i pojednostavljivanju stila života uživati u moru mainstreama, i to bez imalo grižnje savjesti. Uostalom, sve to i radimo kako bismo stekli prijatelje, ljubavi, istomišljenike s kojima ćemo dijeliti iste ili slične ideje, sklonosti i priče. Isto tako, nemojte zaboraviti tu i tamo pitati malog luckastog Nicolasa Cagea koji spava u vama što on želi. Jer zrno originalnosti još nikoga nije ubilo, ili?
Naslovna fotografija: Unsplash
