Kiša se spustila na grad. Maja poziva Uber, ulazi u auto i automatski stavlja slušalice na uši jer zna što će uslijediti – standardno pitanje Držićevom ili Avenijom Vukovar? Već se nekoliko puta našalila na tu temu: “Sorry, ali nisam plaćena da bih ovdje odlučivala.” No to ju je samo sve više uvlačilo u small talk spiralu. Pred njom je bio dug dan. Od trenutka kada je otvorila oči do kraja dana morat će donijeti 20.000 odluka – kojom cestom krenuti, koje cipele obuti, koji ruž odabrati, kakvu kavu naručiti, koji od stotinu mejlova prvi otvoriti, koje odluke odobriti, koje stopirati, na koji članak prvo kliknuti, koji projekt srušiti, koju investiciju potpisati, s kim otići na piće, komu reći: “Pa baš bismo mogli i u kino”…
A onda možda, zašto ne, sve te obećavajuće dogovore otkazati i leći na kauč mrtva umorna i krajnje nesposobna donijeti čak i najzabavniju odluku, recimo, koji od 4000 naslova na Netflixu pogledati pa se na kraju dana odati binđanju, brzoj hrani i svemu onom odavno poznatom po principu Better Devil You Know, samo da ne mora više samostalno donijeti ni jednu odluku.
Pa jasno da se vratila starom dečku
Uberovac kao da joj čita misli jer s radija trešti glazba, i to pjesma grupe Kawasaki Trip “Ni da ni ne”. Vozač Maju cijelo vrijeme lagano odmjerava ispod naočala, pa ona na tren pomisli da je provocira, no onda odagna takve misli tako da čvrsto zatvori oči i otplovi tko zna kamo… Eto, kako je došlo do planetarnog uspjeha “Pedeset nijansi sive”, misli si. Uza svu tu lošu propagandu, loš stil, sumnjiv zaplet, submisivne poruke, E. L. James pogodila je našu modernu ranu – želju da netko, barem u mašti, nakratko odlučuje umjesto nas.
Ne, ipak mu se neće javiti za rođendan s porukom ‘fališ’, samo zato što je umorna od toga da novim frajerima prepričava svoj život i donosi odluke od nule. “Evo, vi od mene imate peticu”, kaže veselo uberovac na kraju vožnje s uzlaznom intonacijom. Nema on blage veze da ona samo preleti prstom preko svih zvjezdica, ako uopće, i to samo zato što nema snage odlučiti kako će ga ocijeniti.
Ako ste cijelo vrijeme kimali glavom i stavljali imaginarne kvačice – ček, ček, ček i mrmljali si u bradu pa jasno da se javila staroj ljubavi i normalno da petstosedmi put gleda stare serije koje zna napamet – dobrodošli u klub Decision fatigue. Uvjete za ulazak znate – kronični umor od odlučivanja, otezanje s donošenjem odluka, nemogućnost koncentracije, neodgovaranje na mejlove, ponude, poruke, ignoriranje remindera, upozorenja, impulzivna kupnja, prejedanje, nesanica, glavobolje, opće nezadovoljstvo, nemogućnost upravljanja vlastitim životom i krajnja faza – ležanje na kauču, fiksiranje stropa i čekanje da svemir odluči umjesto vas. Ili barem neka da neki znak. Manifestacije, gdje ste?
Koliko energije crpi surfanje
A sve je počelo tako obećavajuće. Kada smo prije dvadesetak godina prigrlili internet koji nam je nudio cijeli svijet na dlanu, znanstvenici su otkrili da su nam se dvije vještine naglo izoštrile – motorika i brzina odlučivanja, kaže Nicholas Carr u knjizi “Plitko”. Jer čak i dok samo bezazleno surfamo world wide webom, naš mozak treba donijeti tisuće sitnih odluka – gdje usmjeriti kursor, gdje kliknuti, gdje se zadržati, što kupiti, glasati pro ili contra.
Pribrojite li tome nekoliko društvenih mreža, telefona, aplikacija, s vremenom se pred nama našao tako bogat meni da smo počeli osjećati prve nuspojave mentalnog napora odlučivanja. Jer mozak ipak troši energiju za sve te odluke, koliko god one zabavne bile.
Da stvar bude bolja, čini se da efekte sindroma osjećaju i oni koji se samo nalaze u blizini pogođenih. Naime, britanska istraživanja bankarskih službenika koji odobravaju pozajmice i kredite govore o tome kako je veća šansa da vam u banci odobre zahtjev ako se pojavite u kasnijim satima, jer su djelatnici umorni od odlučivanja i odbijanja prijedloga na početku radnog dana. Štoviše, da su sve odluke donijeli tijekom prijepodneva, uštedjeli bi banci do pola milijuna dolara.
Ne mijenjajte pobjednički tim
No da vam ne krademo dragocjeno vrijeme, jer pred vama su ipak tisuće odluka koje tek trebate donijeti, shvatili ste – u banku treba ići u pet do pet, kompulzivnu kupnju i prejedanje trebate izbjegavati u širokom luku, kao i surfanje od sumraka do zore. No ima li uopće nade za sve nas umorne? Bez brige, ne trebate na detoks, niti hitno pronaći kakvog life coacha koji bi sve odlučivao umjesto vas, ali s energijom biste doista trebali racionalno.
A to znači da primjenjujete recept koji vrijedi za banku – sve važne odluke donosite tijekom prijepodneva, reducirajte broj odluka koje morate donijeti i što češće uvodite pauze. Da, to znači da ponekad vozite i na autopilotu te da svim srcem prigrlite rutinu, ma koliko vam ona zvučala dosadno. U prijevodu – svaki dan isti doručak, ista kava, isti trening i, zašto ne, isti vozač Ubera koji će vam znati pročitati misli i skrenuti u pravom smjeru. Sorry, ali povratak staroj ljubavi ipak nije dobra ideja.
Naslovna fotografija: Unsplash
