Ako pogledate izvornu englesku riječ e-motion, pronaći ćete dijelove “e” i “motion” što bi se slobodno moglo prevesti da je emocija energija koja se želi pretočiti u pokret. Emocije su na početku nesvjesne, potrebne su nam kod preživljavanja, i kada želimo osjetiti emociju na scenu stupaju osjećaji. To je trenutak ili stanje kad mozak pokušava shvatiti osjet. Ključna razlika između emocija i osjećaja je kada nesvjesno prelazi u svjesno. Tako mogu nastati sjećanja i iskustva. Vlastite procjene, društvene procjene. Podjele na poželjne i nepoželjne osjećaje.
“Negativni osjećaji” bili bi oni nepoželjni. Emocije zapravo ne mogu biti negativne, one su takve kakve jesu. Sjećanja, iskustva ili procjene imaju utjecaj na postupke pojedinca. Prema tome jasno je da ovdje dolazi do izražaja individualnost i stoga su osjećaji subjektivniji od emocija. Mačka, koja je naučila da određeno ponašanje vlasnika znači da ide veterinaru, želi pobjeći. Ona to zna iz iskustva – zbog osjećaja. Kod ljudi bi to bio onaj osjećaj iz trbuha koji unosi nemir čak i ako trenutno ne postoji akutna opasnost po život. Dok su emocije biološki autopilot, evolucijski postojane i važne za preživljavanje, osjećaji su nam potrebni da osvijestimo emocije. Inače će jednostavno isteći. Miš bježi od mačke ne razmišljajući o svojim osjećajima.
Mnogi se ljudi slažu da je zdravo biti u kontaktu sa svojim osjećajima. Drugo je pitanje rade li to redovito. Ali što je s doticajem s emocijama? Unatoč tome što se riječi koriste naizmjenično, emocije i osjećaji zapravo su dva različita, ali povezana fenomena.
Emocije nastaju kao osjeti u tijelu. Osjećaji su pod utjecajem naših emocija, ali su generirani iz naših mentalnih misli.
Pogledajmo nekoliko primjera: Primjećujete osjećaj nelagode dok ste na zabavi dok vam se želudac grči i disanje postaje plitko. Tada vaš um to bilježi kao neugodan osjećaj jer možda tamo ne poznajete mnogo ljudi ili ste samo vidjeli bivšeg dečka. Međutim, neka druga osoba s istim emocionalnim tjelesnim osjećajima može to iskustvo tumačiti kao uzbudljivo jer će upoznati nove ljude ili ponovno vidjeti bivšeg. Osim toga različite osobe mogu drugačije doživljavati istu osobu. Na primjer kolegicu s posla. Jedna ju voli, druga ne, a svaka ima svoj razlog – i osjećaje zašto je tome tako.
Uzmimo drugačiji primjer osjećaja, onaj emocionalne prijetnje: nasilnik uobičajeno reagira ljuto jer ga taj osjećaj osnažuje. Naspram njega, žrtva odnosno osoba koja nije zlostavljač reagira osjećajem straha. Kad bi nasilnik reagirao osjećajem straha, to bi bilo previše ranjivo i suprotno osjećaju kojeg (nažalost) žele postići, a to je da drugome utjeraju strah. Cilj je razlog zašto osjećaji mogu biti toliko različiti od osobe do osobe u istom scenariju.
Zašto je bitna razlika između emocija i osjećaja?
Naše su emocije poput motora automobila, a naši osjećaji su lim odnosno okvir. Nekako jedno bez drugog ne ide, zar ne? Isto vrijedi i za naše emocije koje nam mogu dati točniju dijagnozu o tome kako nam je trenutno. Emocije su sirovi podaci, reakcija na sadašnju stvarnost, dok se osjećaji mogu razvodniti pričama koje smo stvorili u glavi na temelju događaja iz prošlosti ili strahova od budućnosti – ne nužno istinite situacije.
Osluškivanje naših tjelesnih emocija, informiranih našom osjetilnom percepcijom, pomaže nam da se povežemo sa stvarnošću našeg sadašnjeg iskustva, a ne s pričama sačinjenim od potencijalno netočnih uvjerenja. Kada bismo bili savršeno mentalno posloženi, uvijek bismo donosili ispravne odluke. Kako većina ljudi ipak s vremena na vrijeme zapne u svojim mentalnim pričama bilo bi poželjno iskreno procijeniti i identificirati svoje osjećaje.
Kako si samopomoći u vrtlogu negativnih osjećaja?
Ako vam je teško biti u svom tijelu, možete djelovati i u suprotnom smjeru tako da navedete svoj mentalni osjećaj i zatim se zapitajte: “Kako mogu znati da je to istina na temelju signala koje mi moje tijelo sada šalje?” Ako ste zbunjeni načinom na koji se emocije manifestiraju u vama, istražite svoje osjete tijekom različitih stanja živčanog sustava, uspoređujući lakoću borbe, bijeg ili „zamrzavanje“. Prepoznavanje i odgovaranje na svoje emocije lijep je način prakticiranja samosvjesnosti. Nakon što ste upoznati s onim što vam vaše emocije govore, možete otići ravno do izvora u svom tijelu kako biste ostali uravnoteženi. To može uključivati samoumirujuće prakse poput vježbi disanja, plesa, grljenja samog sebe ili ako imate mogućnost dopustite da vas netko zagrli. Dodatno možete pronaći neko mirno mjesto samo za sebe.
Kako razviti emocionalnu svijest?
Prvo se povežite s visceralnim glasnicima u svom tijelu. Zatim prinesite ruke tom dijelu tijela, možda srcu ili trbuhu, i otpustite sve mišićne napetosti izdahom. Pitajte se što vam vaše emocije pokušavaju reći. Na koji bi vam način one mogle biti koristan signal? Tada navedite osjećaj koji povezujete sa svojom tjelesnom emocijom. Udahnite dobre misli i osjećaje, a izdahnite loše, ponovite nekoliko puta. Shvatite ovo kao čin ljubaznosti prema sebi i način da regulirate svoj živčani sustav. Zatim osvijestite biste li se osjećali bolje ako biste se protresli ili istegnuli. Redovito istražite ovu suptilnu, ali moćnu praksu.
Ljudi koji su doživjeli traumu mogu biti emocionalno otupjeli. Polaganim povezivanjem sa svojim sirovim emocijama oni istražuju svoj put u bolju budućnost i nazivaju svari pravim imenom. Toliko je snage u samopoznavanju da nas umiri, pogotovo kada je nježno i srdačno. Za ljude koji se boje velikih osjećaja, predlaže se prvo raditi na svojim osjećajima kako bi mogli intervenirati prije nego što postanu previše nadmoćni. Emocionalna inteligencija pomaže vam da se vratite u sadašnji trenutak tako što se uzemljujete u svoje tijelo, procjenjujete svoje potrebe, upravljate reaktivnošću s pomoću vlastitog djelovanja i uključite se u promišljenije donošenje odluka. Emocije su mudar jezik u vama, uvijek vam pokušavaju dati korisne informacije kako biste ostali usredotočeni, u balansu, otporni i najbolja verzija sebe.
Naslovna fotografija: Unsplash+
