Ljubavna neravnoteža

ZNAK ZA UZBUNU: Znate li po čemu možete prepoznati hoće li vaša veza puknuti ili ne?

Nika Kovačić
19.04.2026.

Ljubav se ne trži, pa ipak… Na podsvjesnom nivou izgleda da se ipak nešto zbraja.

Prije nekoliko godina srela sam jednog poznatog psihologa u liftu i već u startu sam znala da nećemo imati dovoljno vremena da proanaliziramo moju kompliciranu ljubavnu situaciju, s kojom je djelomice bio upoznat. A vjerojatno je i on slutio da neće biti puno vremena u ta dva-tri kata koliko smo se vozili. No kada sam mu napomenula da se često pitam trebam li ostati u vezi ili ne, moram priznati da me je iznenadio njegov odgovor koji je glasio – “Da! Čim se pitaš to pitanje, to je već pokazatelj da sumnjaš u nju i da nisi baš zadovoljna.”

Smijemo li uopće sumnjati u ljubav?

U redu, sumnja je ponekad divna i svima nadasve potrebna i još uvijek mi nije jasno zašto su neki psiholozi tako strogi prema njoj, da već ne spominjem algoritme društvenih mreža koji pomno uređivanje, promišljanje, a ponekad i brisanje postova ocjenjuju kao – “Kazni ga! Čovjek ne zna što radi!” Pa je li moguće da u ljubavi i postovima dobro prolaze samo oni koji čvrsto vjeruju u to što žive, osjećaju i rade?
I zar je moguće tvrditi da veza u kojoj obje strane tu i tamo osjećaju nesigurnost ili se pitaju je li ta veza uistinu dobra ili prava za njih nije obećavajuća?

Moram priznati da sam dugo nastavila razmišljati o tom razgovoru iz lifta čak i kada sam što sam prekinula vezu. A ono najgore, čak sam ta savjet počela primjenjivati i na neke situacije koje nemaju veze s ljubavi nego s poslovima. Tim više me je zainteresirao video još jednog stručnjaka, terapeuta za parove Jeffa Guenthera, koji tvrdi da postoji jedan znak koji ukazuje na to da je veza osuđena na propast.

Foto: Unsplash


Ljubavna neravnoteža u primanju i davanju

Oh, pa to već znam, pomislila sam. To je ono – “Ako se pitaš trebaš li otići, već je gotovo”. Ili možda – ako otvoriš ovaj video ili ovaj članak jer želiš saznati pravi odgovor na pitanje koje te muči, već si jednom nogom izvan veze. No, tu sam se prevarila. Ovaj put na putu prema propasti nisu bili oni koji sumnjaju nego oni koji ulažu znatno više energije od svog partnera. Iako, kažu neki ljudi da se ljubav ne trži, na kraju ispadne da se, negdje na podsvjesnoj razini, gomilaju davanja, primanja i potražnje te da će vam se neravnoteža u ljubavnom davanju obiti o glavu.

“Kao terapeut, gotovo mogu jamčiti da veza neće potrajati ako vidim da se nešto takvo događa”, kaže Jeff Guenther. A ta toksična stvar je činjenica da jedan od partnera ulaže više energije u vezu od drugog. To dugoročno oštećuje ravnotežu i harmoniju. Bijes i razočaranje osobe koja više ulaže stalno se gomilaju, tako da može postati vrlo teško spasiti vezu. A najgora stvar je ta da osoba koja slabo daje toga često nije ni svjesna. No srećom, tu je i lijepa vijest koja kaže da za razliku od prvog savjeta ne morate odmah pakirati kufere iz veze nego možete ozbiljno porazgovarati oči u oči te ukazati na problem. I tko zna, možda na pitanje s početka priče – trebamo li prekinuti, dobiti posve negativan odgovor.

Naslovna fotografija: Unsplash+

Pročitaj više

Kolumna: Lea Tomac

Zašto neke osobe reagiraju iznimno burno u situacijama koje su objektivno nevrijedne spomena? Zašto, pak, neke osjećaju sigurnost tek kada kontroliraju svaki aspekt svoga života? Zašto je u nekih prisutan gotovo instinktivan strah od gubitka? Zašto neke vječito prati sjena krivnje, čak i kada nisu učinili apsolutno ništa pogrešno? Zašto nekima, koliko god uspješni bili, nijedno postignuće nije dovoljno dobro? Kako bi odgovorila na navedena i njima slična pitanja, psihologija sve češće postavlja jedno dodatno, vjerojatno najintrigantnije do sada – što ako opisani obrasci nisu posljedica isključivo osobnih iskustava već dio emocionalnoga nasljeđa?

Na prvi pogled priča s fiktivnog irskog otoka izgleda kao bizarni horor. No kako film odmiče, postaje jasno da govori o nečemu vrlo suvremenom – o ghostanju i brutalnoj moći šutnje kada jedan prijatelj jednostavno odluči izbrisati drugoga iz života.

Je li Brookyln Beckham neka vrsta modernog Goethea i kako to da je u zadnjih 10 godina broj pjesama koje govore o tuzi, beznađu i stresu tako naglo porastao, a pozitiva drastično padala?

Kolumna: Lea Tomac

Cijela poanta manosfere, navodno, jest kako osvojiti žene. Zašto onda gotovo opipljiv osjećaj nelagode nastaje čim žena stupi na scenu? Zašto oni najradikalniji među njima otvoreno tvrde da im se žene uopće ne sviđaju? Istražili smo što pokreće manosferu i zašto kombinacija homosocijalnosti i homohisterije stvara neobičan paradoks – muškarce emocionalno usmjerene jedne na druge, ali prisiljene to maskirati agresijom, dominacijom i mizoginijom.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.