Koliko god da smo svjesni da suvremeni stil života nije održiv, teško je pronaći alternativu kada smo suočeni s rokovima i pritiscima sa svih strana. Kao odgovor na te zahtjeve, sve popularniji postaje termin self-carea, koji danas podrazumijeva najrazličitije stvari: od odlaska na jogu, do tjednog posjeta frizeru, kozmetičarki, elegantnog vibratora i čaše vina prije spavanja.
Ne možemo suditi što nekome pomaže da se osjeća bolje u vlastitoj koži, no možemo istražiti što je to potrebno kako bismo primijetili dugoročne promjene na našem fizičkom i mentalnom zdravlju. Upravo smo to napravili kroz razgovor s Petrom Krolo, koautoricom knjige „Autoimuni nutrivor“, aromaterapeutkinjom i certificiranom trenericom autoimunog protokola koja sa svojim klijentima radi na rješavanju, ali i prevenciji problema koje uzrokuju autoimune bolesti.
Gdje god se okrenemo, svima su puna usta self-carea i svašta se danas svrstava u tu kategoriju – od meditacije pa do kupovine one majice koju gledamo već neko vrijeme… Što bi, po tebi, trebao značiti self care?
Već godinama promišljam o toj temi i cijelo to vrijeme se za mene pojam brige o sebi mijenja. Danas smatram da je self care nešto što je potrebno raditi na više razina, od fizičke do emocionalne i duhovne. Self care ili briga o sebi je niz praksi koje nam pomažu da ostanemo dobro. Dobro u smislu povezano (sa samima sobom i drugima), prisutno i uzemljeno. Razmišljala bih o tome na način – nešto za tijelo, nešto za glavu i nešto za dušu. Za svakoga će ta kombinacija biti set totalno drugačijih praksi, ali smatram da fokus na samo jedan aspekt nije dugoročno održiv.
Ono što sam zapazila na tvom IG profilu jest isticanje razlike između self carea i self soothinga (koji gotovo nitko ne spominje), a čije su granice u popularnoj kulturi i stilu života ponekad zamućene. Koja je razlika?
Self-soothing (samoumirivanje) pruža utjehu i služi kao distrakcija kad nam je teško. Beba cucla palac, a odrasli ljudi skrolaju po društvenim mrežama.
Ovakva ponašanja nam pomažu da se smirimo, ali ona neće regulirati živčani sustav. Mogu nam pomoći da se privremeno osjećamo bolje, ali to je mehanizam kroz koji izbjegavamo suočavanje s realnošću, a to samo potencira anksioznost.
Smatram da su ovakva ponašanja neophodna za preživljavanje u suvremenom svijetu, jer je nekad previše svega i teško je u svakom trenutku imati kapaciteta hendlati život. U ovu kategoriju bih ubacila prejedanje ili jedenje junk hrane poput slatkiša ili čipsa, alkoholiziranje ili napušavanje travom, shoppingiranje, spavanje, bingeanje serija…
Self-care (briga o sebi) nije ono što nam kapitalizam prodaje. Self-care uključuje promjenu (loših) navika. Briga o sebi nije nužno glamurozna niti ugodan proces, ali je neophodna za mentalno zdravlje te ispunjavanje dugoročnih ciljeva i potreba. Nabaviti i pripremiti hranu koju ćeš jesti idućih dana, otići u krevet na vrijeme, reći ne i držati svoje granice čak i kada je lakše popustiti, može biti jako važan oblik brige o sebi. Self-care podrazumijeva i brigu o financijama, vlastitom zdravlju, kao i kontroli svojih demona poput tjeskobe i nesigurnosti. To su vještine koje nas nitko nije učio i koje ne možemo savladati preko noći jer je potrebna praksa.
Koje self-care prakse su dio tvoje rutine? Što uključuju?
Moje rutine i prakse se konstantno mijenjaju. Volim si postaviti pitanje što ti treba? Ipak, prakse koje meni pomažu da budem dobro su jednostavne. Dovoljno kvalitetnog sna (iako je najteža stvar na svijetu ići spavati), redovito kretanje (ovo mi ne dolazi prirodno pa je ogroman plus što imam dva psa koji moraju u šetnju svaki dan), nutrijenti na jelovniku (volim povrće, al’ tko ne voli šećer i junk food?), redovito isključivanje iz digitalnog svijeta (postavljanje granica oko toga kad i koliko sam dostupna, kao i višetjedna isključivanja s društvenih mreža su neophodni da mogu disati). Ne radi se o ničem ekstravagantnom, ali čini ogromnu razliku.
Premda tvrdiš da nije sve u hrani, ona je ipak važna za naše funkcioniranje, kako se osjećamo i kako izgledamo… Pa možeš li podijeliti neki svoj #feelgood jelovnik /recept?
Ono što meni paše, neće nužno odgovarati nekome drugom. Volim jaja sa špekom i kovrčavim keljem za doručak. Riža na mlijeku sa šumskim voćem za večeru će nekome biti previše ugljikohidrata, ali meni dođe kao comfort food.
Recept za feel good jelovnik je… povrće i proteini u svakom obroku (od batata ili bundeve možeš napraviti deserte tako da nema isprike), fermentirano svaki dan i dovoljno tekućine kroz dan. Nemamo svi jednake nutritivne i kalorijske potrebe, a isto tako ne toleriramo svi istu hranu pa ne volim dijeliti ultimativne savjete oko prehrane jer oni ne postoje.
Što bi savjetovala kada vidimo da usprkos trudu naš modus operandi ne funkcionira i naše tijelo i mentalno zdravlje šalje signale za uzbunu?
Potraži pomoć. Nisi solo i koliko god ti se činilo teško ili neizvedivo, puno je lakše kad te netko vodi kroz proces i pritom drži za ruku. Ignoriranje crvenih alarma koje tijelo šalje će se kad tad manifestirati nečim što nećemo biti u stanju ignorirati. Samo će tada priča biti puno kompliciranija i trebat će dulje vremena da se vratimo k sebi. Možeš si pomoći i solo, u tom slučaju preporučujem kratkotrajne eksperimente. Primjerice izbaci šećer ili procesuiranu hranu iz prehrane i prati kako se osjećaš. Za to je idealno voditi self<3care dnevnik. Ili ubaci praksu poput jutarnje rutine u kojoj nema mobitela i prati kako se to odražava na tvoj osjećaj u tijelu.
Baviš se i aromaterapijom. U čemu sve može pomoći aromaterapija i kako ona funkcionira? Je li dovoljno samo upaliti difuzor ili…?
Aromaterapija djeluje na više razina. Eterična ulja su čista esencija biljke koja ima moć utjecati na sve od raspoloženja do regeneracije kože. Ipak, laicima ne bih preporučila da petljaju s eteričnim uljima dalje od paljena difuzora. Poplava MLM eteričnih ulja na tržištu dovela je do nekih jako opasnih praksi koje mogu ozbiljno narušiti zdravlje. Aromaterapeuti su educirani za spravljanje pripravaka, a aromaterapija često uključuje neki vid rada s tijelom poput masaže.
Vidjela sam da pripremaš novi program ‘Prevencija autoimunih bolesti (ili dodatnih dijagnoza)’. Možemo li prevenciju gledati kao element self-care prakse i zašto?
Naše bake su uvijek govorile da je bolje spriječiti nego liječiti. U potpunosti se slažem s tom narodnom mudrosti. Činjenica je da mi imamo ogroman utjecaj na razvoj bolesti ili održavanje zdravlja.
Kroz ‘Prevenciju’ objašnjavam teoriju (kako funkcionira imunitet, kakve veze genetika i okidači imaju sa zdravljem), ali i praksu (5 stvari koje možemo promijeniti u prehrani i 5 stvari iz kategorije lifestylea koje čine razliku). Opet se ne radi o ničemu ekstravagantnom, već znanstveno dokazanim praksama koje čine razliku i najčešće su potpuno besplatne i svima dostupne.
Voljela bih da brigu o sebi prestanemo doživljavati kao luksuz. Briga o sebi je osnovna potreba svih nas.
Naslovni vizual: Privatni arhiv, Canva
