u začaranom krugu

JESTE LI „OVERTHINKER“? Kako se izvući iz petlje ruminiranja

Tamara Radan
15.09.2024.

Drži li vas pretjerano razmišljanje budnima noćima?

Danas idem ranije spavati. Legla sam u 23h, ugasila svjetlo, čak i mobitel, zatvorila oči, a onda je krenuo film… Film koji je „odvrtio“ cijeli taj dan unatrag ispresijecan epizodama iz djetinjstva i adolescencije. Zašto me kolegica onako značajno pogledala kad je rekla „Heeej…“, jesam li trebala klijentu odgovoriti na mail malo ljubaznije, ali bila sam u žurbi, i zašto je šefica najavila sastanak za ponedjeljak ujutro tko to napravi u petak popodne da ti pokvari cijeli vikend… i onaj tip s kojim sam se trebala naći u nedjelju na dejtu još nije potvrdio, možda je zapravo zauzet, možda samo „peca pažnju“ na Tinderu, moram to sutra raspraviti s frendicom – i tako svaki dan, mozak koji se nikada ne gasi, misli koje nikad ne zastanu i ne daju mi da udahnem.

No tijekom jedne od takvih noćnih epizoda overthinkanja odlučila sam krenuti u drugom smjeru i istražiti postoji li alternativa? Kako neki ljudi samo donesu odluku i više ne misle o tome? Legnu i zaspu?

Dobrodošli u klub

Overthinking često preraste u ruminiranje koje se definira kao mentalni proces u kojem smo pretjerano usmjereni na negativne misli, probleme i neugodne osjećaje koje nam oni izazivaju, „prežvakavanje“ misli u kojem stalno vrtimo jedne te iste neugodne događaje iz prošlosti, brinemo o njihovim mogućim posljedicama te negativno doživljavamo sami sebe.

A čini se da ipak nisam tako usamljena u tome: istraživanje je pokazalo da čak 73% osoba u dobi od 25-35 kronično overthinka ili ruminira, s nešto više od polovice onih između 45 i 55 godina, navodi Forbes.

Možda vas pretjerano razmišljanje ne drži budne noćima, ali može se pronaći i u neodlučnosti. Ponekad smo u stanju toliko analizirati sve detalje da se donošenje odluke može činiti nemogućim, a svaki ishod se čini katastrofalnim. Ono može biti povezano i s depresijom, tjeskobom i poremećajima u prehrani.

Kako prekinuti začarani krug?

Djelomično je utješno znati da nas ima puno s ovim problemom, ali nije opuštajuća pomisao koja će vas uspavati kad je vrijeme za zatvaranje očiju i punjenje baterija. No postoje neke prakse koje bi u tome mogle pomoći (svjesna sam da se to neće dogoditi preko noći, doslovno i figurativno).

Prihvatite svoje misli i izazovite one negativne

Proces overthinkanja stalno nam sugerira različite misli, a na nama je da odlučimo prihvaćamo li ih kao istinu ili odbijamo. Tako kada neke od tih misli odbacimo kao laži, ciklus će završiti. Također je to prilika da identificiramo svoje negativne misli i izazovemo ih.

Mijenjajte navike

Ako mozak krene raditi i stvarati nam stres u trenu kada bismo se trebali opustiti prije spavanja, vrijeme je da krenemo mijenjati neke navike i uvodimo neke koje će nam pomoći raščistiti um, poput meditacije. Izbjegavajte multitasking i u potpunosti se fokusirajte zadatak koji radite u tom trenu, čak i ako se radi o nečem dosadnom kao što je glačanje.

Fizička aktivnost

Ako meditacija ne funkcionira za vas, možda je bolja opcija nešto što uključuje cijelo tijelo, poput plesa, treninga u teretani, šetnje prirodom…

Istresite svoje misli

Ako ne uspijevate obuzdati misli koje vam se roje i nižu u glavi, prenesite ih na papir. To je odličan način da misli sistematizirate i na neki način izrazite ono što vas doista muči. To je i odličan trenutak da razlučite ono na što možete utjecati od onoga što je izvan vaše kontrole. Jer realno, razmišljanje o potonjem je čisti gubitak vremena.

Pričajte sa stručnjakom

Ako ništa ne pomaže, a intruzivne, negativne misli sve više utječu na kvalitetu vašeg života, svakako potražite psihološku pomoć koji vam može pomoći reprogramirati mindset i usvojiti bolje navike.

Naslovni vizual: Unsplash / Yevhenii Ometsynskyi, Canva

Pročitaj više

Kolumna: Lea Tomac

Zašto neke osobe reagiraju iznimno burno u situacijama koje su objektivno nevrijedne spomena? Zašto, pak, neke osjećaju sigurnost tek kada kontroliraju svaki aspekt svoga života? Zašto je u nekih prisutan gotovo instinktivan strah od gubitka? Zašto neke vječito prati sjena krivnje, čak i kada nisu učinili apsolutno ništa pogrešno? Zašto nekima, koliko god uspješni bili, nijedno postignuće nije dovoljno dobro? Kako bi odgovorila na navedena i njima slična pitanja, psihologija sve češće postavlja jedno dodatno, vjerojatno najintrigantnije do sada – što ako opisani obrasci nisu posljedica isključivo osobnih iskustava već dio emocionalnoga nasljeđa?

Na prvi pogled priča s fiktivnog irskog otoka izgleda kao bizarni horor. No kako film odmiče, postaje jasno da govori o nečemu vrlo suvremenom – o ghostanju i brutalnoj moći šutnje kada jedan prijatelj jednostavno odluči izbrisati drugoga iz života.

Je li Brookyln Beckham neka vrsta modernog Goethea i kako to da je u zadnjih 10 godina broj pjesama koje govore o tuzi, beznađu i stresu tako naglo porastao, a pozitiva drastično padala?

Kolumna: Lea Tomac

Cijela poanta manosfere, navodno, jest kako osvojiti žene. Zašto onda gotovo opipljiv osjećaj nelagode nastaje čim žena stupi na scenu? Zašto oni najradikalniji među njima otvoreno tvrde da im se žene uopće ne sviđaju? Istražili smo što pokreće manosferu i zašto kombinacija homosocijalnosti i homohisterije stvara neobičan paradoks – muškarce emocionalno usmjerene jedne na druge, ali prisiljene to maskirati agresijom, dominacijom i mizoginijom.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.