Histrionski poremećaj ličnosti

PREDSTAVA U VAŠEM DOMU: Kako izaći na kraj s kraljevima i kraljicama drame

Tamara Radan
05.01.2024.

Ok, svatko od nas voli ponekad nešto dramatično i pretjerano izvaliti, zamahnuti pelerinom i demonstrativno otići (mali savjet – uživo je uvijek dramatičnije nego na mejlu) no kada bismo trebali stati na loptu i pitati se – je li vrijeme da se skuliramo, i kako…

Kada mi je prošli tjedan zazvonio telefon u tri u noći znala sam da to može biti samo ona – moja privatna kraljica drame, koja je opet vjerojatno naišla na zatvorena vrata svog dečka pa se razmrljane maskare i izgriženih noktiju sjela na njegov prag i odlučila kampirati, u nadi da će, jednom kad otvori ili se vrati doma mrtav-pijan vidjeti što joj je napravio, sažaliti se i patiti od kronične grižnje savjesti barem pola godine, ako ne i više.

No, da joj vrijeme brže prođe krenula je abecednim redom nazivati prijateljice noćne ptice i preuveličavati slučaj, tražiti da se obučemo i prošećemo slučajno ispred njegovog birca, stalkamo njegove sumnjive frendice, kao slučajno ga nazovemo pa zaklopimo, sve dok nekome ne bi pala na pamet očajnička ideja da se više zovu vatrogasci, policajci ili hitna, tko god, samo da više vas ostavi na miru i da opet mirno možemo usnuti. Da, nerado priznajem da je moja prijateljica jedan od razloga zašto gasim mobitel nakon ponoći i zašto sam počela guglati pojam histrionski poremećaj ličnostiosti.

Pretjerana emocionalnost i neprestano traženje pažnje

Da odmah raščistimo stvar. Iako takve osobe, pogotovo kad nam ispile i zadnje živce volimo zvati histeričnima, pojam histerija je out već više od pola stoljeća godina, kao i sulude ideje da je to ženska bolest i da ima veze s nedostatkom seksa, no psihologija i psihijatrija ipak priznaju nešto slično, a što pažljivo nazivaju histrionični poremećaj ličnosti. Ne, riječ ovoga puta ne vuče porijeko kao nekada histerija od grčkog naziva za maternicu (hysteria) već od teatra (hystrio), a karakterizira ga pretjerana emocionalnost i neprestano traženje pažnje. Uostalom, tko bi bolje utjelovio taj pojam od vječno egzaltiranog Woody Allena koji je u filmu “Sretni završeci” čak oslijepio od silne brige i nerviranja.

A simptomi su: prevelika doza egoizma koja uvelike nadmašuje preporučene dnevne doze, ekstrovertiranost, neprestana želja za kretanjem i dinamikom (ne brkati s AHDL poremećajem), spontanost, sposobnost oduševljenja, impulzivnost, nestrpljivost, nagle promjene raspoloženja, sebičnost, nedoživljavanje drugih, zijevanje dok drugi prepričavaju svoje probleme, furka da se živi sada i ovdje, gađenje prema dosadnim stvarima koje naginju ritualuma, obvezama, ponavljanjem, super osjećaj za trendove, stil, modu i sklonost pretjerano zavodljivom odijevanju, duhovitost, dobre govorničke vještine, sklonost pretjerivanju…

Foto: Unsplash

Tri razloga zašto postajemo ‘scenični’

Znamo, veći broj od ovih stavki zvuči prilično super i zabavno, kao da imate posla s pravom zvijezdom, no negdje u dubini sebe ona to i radi da bi se tako osjećala, ako ništa drugo barem zvijezdom u svom kvartu. Pa što je u onda u svemu tome tako loše?

Paaa, možda to što takav nastup iscrpljuje i kraljeve drama, a bogami i njihovu publiku, pogotovo ako uzmemo u obzir da se naznake takvog ponašanja mogu naći i kod male djece pa tako govorimo i o drama bebama. Dakle, ima se utakmica i predstava u nogama:) Naime, tri su razloga zašto bismo mogli postati kraljevi drame.

Znanstvenici tvrde da bebe počinju ‘histerično’ urlati zato jer na taj način žele svratiti pažnju roditelja koji ih zbog nekih razloga ne doživljavaju – često je to emotivna nedostupnost. Drugi razlog koji vodi do drame bi mogla biti neka vrsta traume zbog koje je došlo do sitnih promjena u mozgu pa ispada da nam amigdala – centar za emocije postaje ekstremno intenzivna, a naše raspoloženje varira kao plima i oseka. No nije za odbaciti niti treći razlog, a on kaže da smo možda tijekom djetinjstva bivali premalo kritizirani (dakle kazna je ipak ispala iz raja?), a opet imamo osjećaj da nas roditelji vole samo zato jer smo nešto nešto dobro napravili i to zaslužili, a ne zbog nas samih takvih kakvi jesmo.

Sorry, nedostupna sam

Da, zapravo u tome grmu leži zec. Kraljica ili kralj drame trebaju takvu silnu pažnju svoje okoline samo zato jer se negdje duboko u sebi osjećaju prazninu i imaju osjećaj da nisu vrijedni pa im trebaju tuđe oči kao vrsta ogledala. Kako im dakle skinuti krunu i nabildati samopouzdanje? Sljedeći put kad vam nazovu u tri ujutro recite im “Sorry, znam da si uzbuđena/uzbuđen, ali ajmo se radije koncentrirati na problem i na to što možeš učiniti, a ne napuhavanje tvojih osjećaja.” A pomaže i radikalnije rješenje koje glasi da i vi jednom ta promjenu budete kao prava kraljica budete nedostupni. Tko zna, kada jednog dana kraljica drame shvati da i sama može riješiti problem, bez nepotrebne predstave i bez te narcističke fiks ideje da su drugi ljudi tu samo da joj plješću te da se brinu za nju i služe joj od 0-24.

Naslovna fotografija: Shutterstock

Pročitaj više

Budite realni!

Priznajte jednom za uvijek da vi to ne možete i slobodno zaboravite na priručnike za samopomoć! Naravno, knjiga američkog neuropsihologa Paula Pearsalla ‘The Last Self-Help Book You’ll Ever Need’ je izuzetak!

Ne morate guglati simptome

Groznica, klecanje koljena, aritmija srca, gubitak sluha, paranoja, a naposljetku i potpuni gubitak razuma. Pa vi sada recite da to nije bolest. Dobra vijest: lijeka ima. Još bolja: kao i onih koji baš vole bolovati od ljubavi…

Sologamija, što je to?

Pogledali smo neke SF filmove koji tematiziraju ljubav, a zavirili smo i u knjigu ‘Future of Love’ Matthiasa Horxa

Izlaz iz fatalne veze

Što je to u našoj ćudi da nas tjera da hakiramo partneru e-mail, da se smucamo oko njegove zgrade dok vani lije kao iz kabla i da otkantavamo frendice jer smo, eto, toliko zauzete ne bismo li slučajno naletjele u gradu na predmet svoje žudnje? Da, čini se da odgovor leži baš u onom dijelu mozga koji je odgovaran i za sve vrste destruktivnih ovisnosti. Želite li se skinuti?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.