Mnogi od nas bili su kampanjci u srednjoj školi ili na faksu: previše izlazaka i partijanja vikendom slijedilo je mahnito učenje srijedom za ispit na kraju tjedna. I mnogima od nas polazilo je za rukom proći i provlačiti se tako pa se nije pričinjalo kao preveliki problem.
No kasnije u životu, sa svim drugim obvezama i pretrpanim rasporedima i činjenicom da naše tijelo više nije spremno trpjeti bdjenje pred ekranom ili nad knjigom do 3 ujutro, vrijeme je za odvikavanje od ovakvog načina funkcioniranja.
Jesmo li samo nesposobni raspolagati vremenom ili se radi o nečem drugom?
Uzroci prokrastiniranja
Kampanjac je zapravo „master procrastinator“, osoba koja obveze odlaže do zadnjeg trena i „pokrene se“ tik prije alarma. I premda se prokrastinacija često smatrala znakom lijenosti ili lošeg gospodarenja vremenom, autori knjige „Procrastination: Why You Do It, What to Do About It Now“ Burka i Yuen smatraju da se ne radi o lošoj navici već psihološkom sindromu uzrokovanom strahom, sumnjom u sebe i pritiscima, prenosi Medium.
Premda taj sindrom nije službeno priznat od strane struke, mogu se primijetiti neki uzroci i uzorci ponašanja koji se javljaju kod osoba sklonih prokrastinaciji.
Kod nekih se radi o perfekcionizmu, zbog kojeg pretjerano promišljaju o problemu ili zadatku, a samu akciju ostavljaju za kraj, u nadi da će izbjeći sve greške, dok im ne počne gorjeti pod petama. Drugima se sam opseg zadatka čini zastrašujući, pa ne znaju odakle krenuti. Treći koji sami sebe uvjeravaju da imaju vreeeemeeeena napretek, podsvjesno samu nagradu (završeni zadatak) vide kao predalek cilj i samim time nedovoljno obvezujući.
Postoje i oni koji rad odgađaju za zadnji tren jer ne toleriraju naredbe i ne podnose autoritete, pa tako podsvjesno prkose. Ali naravno, postoje i oni koji naprosto ne znaju raspolagati vremenom i potrebna im je bolja organizacija.
Zašto nije dobro biti kampanjac
Premda će vam brojni kampanjci reći da svoj najbolji rad naprave pod pritiskom rokova, to je zapravo teško dokazati – jer najčešće ne znamo što bi bili u stanju napraviti da tome doista posvete više vremena.
No čak i kad su rezultati zadovoljavajući efekt koji takav modus operandi ima nije poželjan jer negativno djeluje na zdravlje pojedinaca, ali i njihov odnos s okolinom.
Prije svega, tu je učinak na mentalno zdravlje: krivnja, tjeskoba, stres samo su neki od osjećaja koje pritisak rokova i beskonačno otezanje mogu uzrokovati. Ne treba zanemariti ni fizičke posljedice – jer nitko nikad nije naveo probdjevene noći kao recept za sjajnu kožu i odmorno tijelo.
Nažalost i okolina osjeća posljedice stila života kampanjaca, čekajući na zadatke, čekajući osobu koja vječno kasni, propuštajući i mijenjajući planove, što sve doprinosi nepoželjnom imidžu nepouzdane osobe.
Možemo li se promijeniti?
Već priznanje da nam stil života kampanjca ne odgovara i želja da se promijenimo korak je naprijed. A onaj sljedeći bio bi detektirati što je naš osobni uzrok prokrastinacije i ostavljanje zadataka za zadnji čas: je li u pitanju perfekcionizam ili revolt protiv autoriteta ili nešto treće?
Postavite realistične ciljeve: veliki planovi mogu biti plodno tlo za maštanje, ali i predstavljati veliki pritisak. Pa stavite sve na papir i razlomite veliki cilj u manje. Ići malo po malo nije toliko zastrašujuće, a i osjećat ćete zadovoljstvo nakon svakog izvršenog zadatka.
Nagradite se: ne pričamo o 3 dana godišnjeg nakon 2 odgovorena e-maila, ali čokoladica, pauza ili kratka šetnja nakon postignutog (makar malog) cilja pružit će dodatnu motivaciju.
Potražite pomoć: ako su stvari došle do kritične točke, nije sramota potražiti pomoć. Psiholog koji će vas „odvesti“ do srži problema je odličan način za okretanje nove stranice u životu.
Naslovni vizual: Unsplash