Sjećam se tih scena iz djetinjstva gdje bi susjedi, penzioneri iz stana ispod nas svratili na kavu, velikih ručkova kod prijateljice na kojima bi prisustvovalo pola zgrade, od onih u mirovini, do onih koji su netom stigli s posla. Mi bi se muvale oko stola, prisluškivale o čemu to prevažnom i prezanimljivom odrasli raspredaju u oblaku dima od cigareta, sve dok jednog dana nismo i same bile pozvane za stol, kao punopravne članice tog kluba. Isprva je bilo čudno, no s vremenom smo se uspjele opustiti, referirajući stresove s faksa, događaje iz sinoćnjeg izlaska (istina, bez nekih detalja), planove za budućnost…
Tim su iskustvima neki od budućih odraslih u mom životu poput profesora ili šefova pomalo izgubili na autoritetu uvjetovanom ne samo akademskom spremom već i godinama, a konverzacija s njima imala malo opušteniji ton. No to je osvijestilo da prijatelje ne trebamo naći isključivo u razredu, na faksu, među vršnjacima već da nas s ljudima povezuje mnogo više od godine rođenja.
Boomeri i GenZ
Kad govorimo o prijateljstvima, nekako linijom manjeg otpora ih najčešće pronalazimo u najbližoj okolini, smatrajući da najviše zajedničkog imamo s onima koji pripadaju istoj generaciji, te s kojima dijelimo određena slična iskustva i okolnosti. Što može, ali ne mora biti točno.
Temelj dobrog prijateljstva jest da bude pozitivno tj. da se zbog njega osjećamo dobro, treba biti ustrajno i druženja redovita te da se osjećamo ugodno i sigurno jedni s drugima – a dob s tim nema nikakve veze.
Za razliku od druženja s vršnjacima, kod kojih se (svjesno ili ne) međusobno uspoređujemo: tko je kupio stan, a tko je još podstanar, tko ima već 3 djece, a tko je još single, tko je dobio povišicu, a tko otkaz – to izostaje u društvu ljudi koji ne pripadaju našoj generaciji, jer su to već odavno proživjeli ili tek dolaze u tu fazu, i fokus im je na nečem drugom. Oni nam mogu dati iskren i nepristran savjet, iz neke sasvim drugačije perspektive.
U prilog prijateljstvima među različitim generacijama govore i podaci da se milenijalci i GenZ osjećaju usamljenije od ranijih generacija u njihovim godinama. A usamljenost nije samo negativan osjećaj, već i zdravstveni rizik. Skraćuje život i povećava rizik od srčanih bolesti te od demencije. Osim mlađih generacija u ovom digitalnom dobu, posebice pogađa i starije te LGBTQ+ osobe i imigrante, izvještava Fortune. Pa ne čini li se onda da bi jednostavno rješenje bilo svojevrsni tulum za različite generacije?
0-100
Iz inozemstva stižu različite priče o klubovima i inicijativama koje spajaju mlade i starije ljude u zajednici. Za starije to znači bijeg od usamljenosti i osjećaja nevidljivosti, a mlađima daje osjećaj pripadnosti, osobito ako su se tek doselili u novo mjesto ili grad.
Razmjena vještina jest također nešto što često zanemarujemo izvan obrazovnih ustanova: tko može bolje pokazati kako pripremiti goveđu juhu ili punjenu papriku od gospođe u zgradi iz čijeg stana uvijek miriše na kuhanje? A susjeda u sedamdesetima bi mogla imati koristi od pripadnika generacije Z koji zna sve o tehnologiji.
A mi između? Također. Druženje s 18-godišnjim kumčetom otvorilo mi je neke nove perspektive i pokazalo da današnji mladi nisu onako strašni, nabrijani ili poročni kao što se to ponekad čini iz statistika i medija. Saznala sam kakvu muziku preferiraju mladi (glazbeni ukusi nam se ne podudaraju), što je u trendu (zbogom, bubrezi), podijelila par skincare savjeta kao i onih životnih, ali sam se i oduševila emocionalnom zrelošću i samosviješću. I sve u svemu, razveselila činjenicom da nastavljamo tradiciju prijateljstava među ženama različitih generacija.
Naslovni vizual: Pexels / Cottonbro Studio, Canva
