Cijelo sam ljeto dežurala kao prevoditeljica u informativnom programu. Odbacila sam sve one divne dane na moru, limunade u sjeni terasa, poluprazna kina i gotovo posve prazne ulice u gradu kako bih se domogla svetoga grala tadašnjeg radnog mjesta: rada na dokumentarcima. To su mi obećali da će uslijediti na jesen, nakon što junački iznesem sve neprospavane ljetne dane i noći. U jesen je uslijedio korporativni klasik. Rekli su da još nisam spremna.
Na inzistiranje o detaljima, uslijedilo je još par hladnijih rečenica i pokoja uvreda vezana uz kvalitetu moga rada. Bila sam vrlo mlada i nisam prepoznala prvu i najprozirniju lekciju iz manipulacije koja je dio korporativne kulture, a u svojim varijacijama i finesama pojavljuje se zapravo posvuda. Najčešće u najužim krugovima. U obitelji, vezama, prijateljstvima…
Svi koji su ikad pokušali nešto napraviti u poslovnom svijetu, susreli su se s ovim modelom. Ostani prekovremeno, dosegni taj i taj budžet, uleti na praznike, preuzmi posla za tri osobe na sebe i dobit ćeš bonus, povišicu, promaknuće.
Nagrada ili fatamorgana?
Ova nagrada je poput fatamorgane, kako joj se približava rok, tako ona iščezava pred nama, vidimo samo pijesak, a ona je opet na onom nekom dalekom horizontu. Od svih izmanipuliranih tek će manji postotak zatražiti obećano, a ostali će potonuti u nezadovoljstvo i skupljati se oko aparata za kavu ili printera, pa oblajavati firmu sve dok ne dođe vrijeme da produže do burze. Oni, pak, koji su tražili naplatu sasvim sigurno su se suočili s efektom oblaka koji je zakrio Sunce.
Nadređeni je s nama dobar, topao, drag, cijeni naš rad, smatra nas pametnima i zapravo nas jako voli, sve do točke dok ne ispostavimo račun. Tada odjednom oblak zakrije sunce, u prostoriji se temperatura spusti za par stupnjeva, a iz voljenoga vođe krenu stizati hladne procjene stanja: „Nisam to od tebe očekivao u ovome času kad znaš kako stojimo“, „Nisi još dovoljno spremna, moraš još puno stvari naučiti“, „Hajde da o tome pričamo kad prođe razdoblje budžetiranja“.
To su blaže varijante, a nakon inzistiranja ide i teža paljba: „Dao sam ti priliku koju nitko drugi nije dobio i tako mi vraćaš“, a onda sve bolje od boljega: „Pa nije baš da si sad napravio ne znam što, od svih se očekuje da rade više“, „Nismo imali koga drugog staviti, pa smo stavili tebe“, „Nisi ti ništa posebno…“ i tako dalje.
Ovo je ključna točka svakog odnosa i ujedno točka na kojoj se većina posklizne. Iako se radi o bjelodanoj manipulaciji, koja čak i nije nešto osobito sofisticirana i svaki je promatrač sa strane vidi vrlo jasno, osoba koja je izmanipulirana prvo krene kopati po svojoj nutrini i pitati se je li doista tako loša. Pita se u čemu je pogriješila, što može napraviti da vodu ipak nekako preusmjeri na svoj mlin. Odlukom da nastavi dalje istim putem, potrudi se još više i „dokaže da to sve nije istina“, osoba de facto kupuje novu kartu za još jednu ovakvu predstavu. Mnogi su i više od tri, četiri, pet puta gledali isti show u svome gradu.
Manipulacija se ne događa drugima
Petra je nakon podosta vremena izolacije i života pod “sretnim zvonom veze” poželjela izići s prijateljicama. Bez Njega. Željela je opušteno proći tračeve, trendove, tipove (na ekranu, nipošto one druge :P) i (gin)tonike. Njezin dečko netom prije izlaska demonstrativno najavljuje da kad se ona vrati, on neće biti tu. “Kad ga vidi, nek’ mu se onda nada”. Petra smišlja glavobolju, ostaje kod kuće, a podsvijest spremno u ladicu posprema upravo kupljenu kartu za novu prestavu.
Ivana je cijelu večer slušala monolog svoga supruga koji je gotovo pa odlučno tvrdio da će početi prodavati stvari po kući i “svoj dio” bračno stečene imovine, ako mu ona ne da iz svoje ušteđevine novac da kupi najnoviji iPhone, jer je onaj koji je kupio prije dvije godine sada “out”. Ivana “radi mira u kući” daje novac i njime kupuje kartu za novu predstavu.
I tako sve redom. Peremo prozore iako smo u deadlineu, no stara majka je pitala gdje je ona klupica (s koje je već pala) jer ona mora prati prozore. Skrivamo objave na društvenim mrežama da ih ne vidi netko tko bi se zbog njih mogao jako uzrujati. Idemo svaku nedjelju na ručak kod svojih jer “tko zna koliko će još oni” i tako već tri desetljeća. Odustajemo od druženja s nekim ljudima, dodatnih edukacija, određenih putovanja, a sve zato što netko drugi ima neku drugu agendu s nama i prijeti nam odlaskom, uskraćivanjem podrške, seksa, emocija, novca… Slobodno nastavite niz svojim primjerima manipulacije.
Manipulacija je vidljiva svima osim manipuliranima
Manipulacija je uglavnom upravo takva, za promatrača sa strane vrlo providna, primitivna, jednostavna, no za onoga koga manipuliraju ne uvijek baš jako vidljiva. Koliko puta smo čuli od prijatelja: “On te manipulira“, „Zašto nasjedaš na njezine fore?“, „Makni se od tog čovjeka (ili s tog radnog mjesta)“ i td. Uglavnom ne primijetimo odmah da smo lutka na koncu, no kad to primijetimo, svakim trzajem da se otrgnemo s konca, samo se još više saplićemo.
Manipulatori se stvaraju već u ranoj dobi. Tko se ne sjeća onoga “Ne dam ti čokoladu, ako…”, “Ako mi daš te sličice, dobit ćeš…”, “Cinkat ću te teti, tati, mami, ako…” Svi možete prijaviti bar jednog takvog malog gada, a tko zna, možda ste i sami pribjegavali tome. Svaki put kad nam je prošla takva priča, dobili smo dovoljno samopouzdanja da prijeđemo na sljedeću razinu igre. Do odrasle dobi već smo postali savršeni majstori manipulacije.
Kako prepoznati manipulaciju i zaštititi se?
Manipulacija se uglavnom događa u onim odnosima u kojima netko ima najviše za dobiti ili izgubiti. Dakle, najčešće u bliskim odnosima, među prijateljima, u braku ili vezi. O manipulaciji među poslovnim kolegama se pišu knjige i snimaju serije i filmovi. Do ovoga časa u tekstu već ste i sami shvatili kako prepoznati manipulatora.
Pri naplati (emotivnog, poslovnog) potraživanja manipulator će prvo krenuti u odgovaranje, uvjeravanje zašto nešto ne možemo ili moramo, pa ako to ne prođe, postat će hladan i neugodan. Iza ovog prvog stupnja igrice, slijede malo razrađeniji. Verbalna agresija ili ponižavanje, naširoko poznati “silent treatment” (napadna i demonstrativna šutnja dok protivnik ne popusti), pa čak i prijetnja da će nam nešto uskratiti, o nama nešto otkriti, da će nas ostaviti i slično.
Neki su manipulatori posve svjesni onoga što rade. Vrlo su vješti u navođenju drugih da rade ono što oni žele, ponose se time kako znaju kontrolirati ljude i savijati im volju kako bi sami imali koristi od toga. Postoje, međutim, i manipulatori koji nisu svjesni toga da manipuliraju. Oni najčešće djeluju iz straha, nesigurnosti i sličnih emotivnih poriva koje nisu osvijestili. Ipak, shvaćaju da im taktika koju koriste donosi rezultate pa nastavljaju s njom dokle god ide.
Upamtite, ljude se može manipulirati samo ako postoji nešto što silno žele dobiti/postići ili ako ima nešto što bi mogli izgubiti.
Zbog čega pristajete na sve?
I tu je ujedno ključ taktike obrane od manipulatora. Morate osvijestiti što je to, što toliko silno želite dobiti ili ostvariti da ste za to spremni trpjeti i najveću bol. Uvidite što se bojite izgubiti, a zbog čega pristajete na sve. Je li to novac, status, veza, ljubav, moć, osjećaj sigurnosti, odobravanje, prihvaćanje, djeca, radno mjesto po svaku cijenu, pohvale…
Manipulacija se uvijek svodi samo na te dvije stvari: ili obećanje da ćete nešto dobiti ako ćete nešto napraviti ili prijetnju da ćete nešto izgubiti ako nešto ne napravite. Postavite si dva pitanja: “Što u ovome trenutku u životu najviše želim ili trebam?” i “Čega se u ovome trenutku u životu najviše grozim, odnosno, bojim da ću izgubiti?” Odgovori na ova dva pitanja su vaše kritične zone na koje će se zakvačiti svaki manipulator i tu trebate uvijek biti oprezni i dobro promisliti što radite.
Odlična ste žrtva manipulacije ako se recimo bojite konflikta (dovoljno je da manipulator malo podvikne i napravit ćete sve da opet bude mir i “sklad”, ali ćete se pritom osjećati i pobijeđeno i jadno). Lako vam se nabija osjećaj krivnje (ovo je vrlo čest obrazac u obitelji), bojite se da će vas netko ostaviti (izvrsno funkcionira u vezama u kojima jedna osoba voli više, a druga manje ili nimalo), volite ugađati drugima i ovisni ste o pohvalama (sindrom omiljenog učenika, a u stvarnosti osoba koja nije svjesna vlastite vrijednosti). Svakim popuštanjem ili pristankom na igru ojačavamo toksični krug manipulacije, a samopouzdanje nam je sve krhkije dok se na kraju sve nekako ne slije u mračno more bezvoljnosti.
Manipulator će vas eksploatirati ili kontrolirati toliko dugo dok mu to dopustite. Ako pak odlučite da je dosta i osvijestite da pristankom na tu igru nikad nećete izići iz nje, promijenit ćete svoje ponašanje i tada će manipulator prvo pokušati promijeniti taktiku, a kad vidi da je priča završena, potražit će naprosto novu žrtvu negdje drugdje.
Koliko god vam se to na prvu čini kao užasan ishod (raskid veze, ostanak bez posla i sl.), to je jedini dobar ishod. Da citiramo Murphyjev zakon: “Bolje užasan kraj, nego užasi bez kraja.”
U obranu manipulatora
Mnogi su manipulatori zapravo prilično plitki ljudi, uglavnom nesigurni u sebe. Upravo zato i nisu pokušali normalnim putem doći do nečega. Postoje, međutim, pravi majstori igre, vrlo inteligentni pojedinci koji manipulacijom mijenjaju svijest ljudi, katkad čak i tok povijesti. To su oni veliki marketinški magovi koji, kad zapnu na mračnoj strani, poput Goebbelsa, prouzroče golemu patnju.
Ako se, pak, zadrže u svim nijansama sive zone, uspješno nam prodaju kreditne kartice (osmišljavanjem reklame u kojoj mladi, zdravi ljudi bijelih zubi putuju svijetom i mogu što god žele, jer imaju karticu određene banke koja ih neizmjerno voli) ili automobil (u koji stane cijela naša vesela obitelj, pa i pas), a ponekad se i strašnim prizorima na kutijama cigareta brinu za naše zdravlje.
Bez manipulatora nema niti jednog dobrog zapleta priče. Od biblijske Dalile i Shakespeareove Lady Macbeth, preko južnjačke razmažene ljepotice i manipulatorice, Scarlet O’Hara, do suvremenih mračnih manipulatora, poput psihopata Hannibala Lectera ili hladnog Wall Street brokera Gordona Gekka.
Don Draper, kralj svih manipulatora
Ipak, kralj svih manipulatora je Don Draper, marketinški mag lažnoga identiteta, okorjeli ženskar i neizmjerno obožavani lik u svim marketinškim krugovima. U svrhu prodaje svoje ideje za kampanju Kodakovog novog kružnog projektora za slajdove, besramno je iskoristio fotografije vlastite obitelji iz razdoblja kad su još bili sretni, odnosno, prije nego što ju je uspio razoriti.
Ta je scena danas uvrštena u kurikulum brojnih visokih škola marketinga i lekcije iz manipulacije. Draper je uz gotovo suzne, lijepe plave oči, rekao: “Riječ ‘nostalgia’ na grčkome doslovno znači ‘bol iz stare rane’. To je bol u vašem srcu, daleko snažnija od pukoga sjećanja. Ovaj aparat nije svemirski brod. To je stroj za putovanje kroz vrijeme. U njemu putujete natrag, naprijed… Vodi vas na mjesta za kojima ste dugo čeznuli i kojima ste se željeli vratiti. Zove se kotač. Zove se karusel. Njime možete putovati onako kako putuju djeca. U krug, u krug, natrag kući… Tamo gdje znamo da nas vole.“
Možda je ovaj momak s Madisona dotaknuo samu bit onoga, zašto dopuštamo da nas itko manipulira. Svi čeznemo za time da ublažimo bol iz stare rane. Možda bismo ipak trebali prvo prepoznati tu staru ranu, a onda na nju usmjeriti svu ljubav koju imamo u sebi.
Naslovna fotografija: Shutterstock
