Sve do nedavno mislili smo da je melankolija rezervirana za tankoćutne osobe i kreativce kao što je bio genijalni pjesnik Rilke, jer kome bi još palo na pamet biti tako dubinski tužan kada ugleda cvijet i odmah pomisli da će već sutra uvenuti. No, otkako smo ove godine svjedočili nizu vremenskih nepogoda, a meteorološki stručnjaci su uporno davali prognoze da ćemo ovo ljeto pamtiti kao najhladnije ne da smo se pretvorili u najveće melankolike nego smo direktno upali u anksioznost, depresiju i laganu paniku.
Znate već o čemu pišemo – ona vječita zabrinutost i knedla u grlu zbog koje vam i najsunčanije mjesto na svijetu poprimi neke tamnije nijanse. No ovaj put ova plutajuća anksioznost ima i vrlo specifično ime. Naime, solastalgija je relativno novi termin koji je prvi put uveo filozof Glenn Albrecht 2003. godine. Za razliku od nostalgije, koja je čežnja za mjestom ili vremenom u prošlosti koje ne možemo ponovno posjetiti, solastalgija je ogromna tuga zbog činjenice da nam mjesto koje smatramo domom prolazi kroz turbulentne promjene i pitanje je kako će sve to završiti.
A osjećaji kroz koje prolazi osoba koja pati od solastalgije nisu nimalo laki te variraju od duboke tuge, bespomoćnosti, kroničnog stresa, pesimističnog pogleda na budućnost te beznađa. No, kako se s tim osjećajima koji nisu nimalo laki nositi? Stručnjaci predlažu tri načina.
Solastalgija je pojam koji kombinira latinske riječi solacium (utjeha) i nostalgia (tuga za prošlim vremenima), a opisuje osjećaje gubitka i tuge koje ljudi doživljavaju zbog promjena u njihovom prirodnom okolišu.
Aktivizam u grupi
Istraživanje iz 2021. godine objavljeno u časopisu Journal of Environmental Psychology otkrilo je da inicijative i akcije vezane uz zaštitu okoliša ne samo da ulijevaju nadu nego jačaju proekološki društveni identitet. Sudjelovanje u ekološkim aktivnostima, od grupa za očuvanje prirode do sadnje stabala, čišćenja plaža i podmorja nudi više od samog doprinosa okolišu budući da usađuje i dubok osjećaj svrhe.
Terapija ekološkom umjetnošću
Da, Rilke je bio u pravu. Ako vas svlada tuga pri pogledu na rasvjetani cvijet primite se olovke. Ili još bolje pokušajte se izraziti uz pomoć prirode. Ta sjetite se samo fascinantnih crteža na pijesku koje umjetnici rade na ušću Neretve, skulpturica od oblutaka ili morskih naplavina. Boravak u prirodi u kombinaciji s umjetnošću ima itekakvu iscjeliteljsku moć.
Proširena stvarnost
Iako ovo rješenje zvuči dosta kontradiktorno, kažu da nije loše doživjeti okolinu za kojom čeznete uz pomoć naočala proširene stvarnosti. Uostalom, znanstvene studije su već odavno dokazale kakvu moć imaju i umjetne lampe za vrijeme hladnih zimski mjeseci te kako nam automatski dižu serotonin, ali i vitamin D te kako izlaganje prostranim krajolicima potiče osjećaje povezanosti, fluidnosti te daleko svjetlije budućnosti.
Naslovna fotografija: Unsplash
