Sve o gaslightingu

POČINJETE SUMNJATI DA STE SKRENULI S UMA? Vrijeme je da pogledate film ‘Priča o mojoj ženi’

Tamara Radan
24.11.2024.

Gaslighting se ne događa samo drugima na filmu i to na dramatičan način. No kako prepoznati izluđuje li vas netko namjerno i kako izaći na kraj kada se netko suptilno poigrava vašim umom

Nema tog nemirnog mora koje se može usporediti s emotivnom olujom i ljubavnom mukom koja vas snađe kada ste u vezi s nekim tko vas naprosto izluđuje. No tko će to objasniti nesretnom kapetanu koji plovi na teretnjaku i izgubio je apetit jer ima kamen u želucu. Ta u čemu je problem? Je li naočiti kapetan u srednjim godinama možda obolio od mornarske bolesti, pita ga na početku filma dobro uhranjeni kuhar koji na brodu nema takvih problema jer ih je, navodno, riješio ženidbom.

Morska bolest, ljubomora ili manipulacija?

I što drugo preostaje starom morskom vuku nego našaliti se s frendom na piću da će se oženiti prvom sretnicom koja uđe u birc. Uostalom, zašto ne? More je nemirno, on neće biti dugo na kopnu, a i godine ga stižu kao olujni oblaci. A u birc je upravo ušetala prezgodna Lea Seydoux sa šeširićem na glavi. A kada joj kapetan priđe, ona ga nonšalantno sreže da skrati priču.

‘Želim da budeš moja žena’, kaže kratko kapetan i tu se priča na brzaka zarola. Od igranja mornarskog pokera na skidanje prve bračne noći do ludih izlazaka gdje se pleše charleston, flerta sa zgodnim neznancima i frendovima pa sve do perfidnih igrica ljubomore od kojih vam lagano postaje muka kao da ste upravo oboljeli od morske bolesti. Jer u tri i nešto sati koliko traje film, otkrivamo cijelu paletu gaslightinga pa se doslovce cijeli film pitamo – tko je tu lud, vara li lijepa žena uistinu svog kapetana ili joj se samo dosadno pa ga izluđuje toplo-hladnim igricama i tko tu koga manipulira?

Gaslighting kao oblik emocionalnog nasilja

Ne želeći vam otkrivati kraj filma, bacit ćemo ipak svjetlo na fenomen zvan gaslighting koji je zapravo oblik emocionalnog nasilja u kojemu žrtvu hranimo lažnim informacijama kako bismo je natjerali da sumnja u vlastito sjećanje, percepciju i duševno zdravlje. Termin ‘gaslighting’ potječe iz davne 1938. godine, iz predstave naziva ‘Gas Light’ britanskog dramaturga Patricka Hamiltona. U njoj suprug pomoću prekidača za svjetlo manipulira svojom suprugom do granice ludila. Radnja se zapliće u trenutku kad otkrijemo da je on taj koji kontrolira svjetla te istodobno i njezin smisao za ono što je stvarno, a što nije. No kako uopće izaći iz tog začaranog kruga? Izgleda da je identifikacija osobe koja to radi prvi korak prema vraćanju kontrole u svoje ruke.

Pitate se zašto bi uopće itko to radio?

Ovaj način manipulacije uglavnom je svojstven osobama koje pate od narcističkog poremećaja ličnosti, a izluđivanje je tipičan modus operandi nasilnika. Oni traže i plijene nesigurne partnere na koje će projicirati svoje najveće strahove i tjeskobe. Osim toga, postoje i neke druge karakteristike pomoću kojih možemo prepoznati gaslightera. Imaju potrebu za dominacijom i kontrolom te traže nekoga submisivne prirode. Uzimaju si za pravo kršenje pravila i prelaze granice uvjereni kako se one na njih ne odnose. Ta sjetite se Chucka Bassa iz ‘Tračerice’ koji je Blair Waldorf uspješno izmanipulirao da spava s drugim muškarcem.

Zbunjenost, neodlučnost, tjeskoba i depresija

Problem je ovog fenomena u stvarnom životu što se ne događa nužno na tako dramatičan način. Naime, taj oblik nasilja može se dogoditi u trenutku kad primijetite da vaš partner lajka polugole fotografije ženske osobe koju nikada niste vidjeli. A onda, kada mu kažete te da vam to smeta, počinje vas napadati uvjeravajući vas kako ste posesivni, ludi te da pretjerujete sa zaključcima. Štoviše, pronaći će način da vas uvjere kako je jedini razlog zbog kojega to skrivaju taj što ste bolesno ljubomorni te su znali kako je to ‘još jedna stvar koju ćete preuveličati do krajnjih granica’. Takav će način komunikacije nerijetko rezultirati žrtvinom zbunjenošću, neodlučnošću, tjeskobom i depresijom.

Osoba koja neprestano koristi takvu vrstu manipulacije vrlo će brzo natjerati svoju žrtvu da sumnja u svoje mogućnosti, stavove, sjećanja te, naposljetku, vlastiti um, baš poput kapetana s početka priče. Zastrašujuća je činjenica da samim razgovorom o gaslightingu brzo dolazimo do zaključka da se može dogoditi u svakoj vezi. Štoviše, tjera nas da razmislimo jesmo li i mi nekad (svjesno ili nesvjesno) ovaj način manipulacije koristili na onima koje najviše volimo i jesmo li mi nekome bili ‘žena ili muškarac njegovog života’ o kojem bi se dao snimiti ovakav film.

Pročitaj više

Nećemo vam više lagati, jer najnovija istraživanja sve više dokazuju onu tezu da ljubavni algoritmi koji nam obećaju da će nam dok kažemo ‘seks’ pronaći ‘dovoljno savršenog partnera’ uglavnom ne funkcioniraju, jer ni ljudi ni sami ne znaju što žele. Pa kako će nam netko pomoći da nađemo partnera kada postoji tako velika nepodudarnost između onoga što ljudi misle da žele i onoga što im zapravo odgovara u stvarnom životu. I ne manje bitno, znači li to sada da bismo se ovog trena trebali maknuti s ekrana, jer potraga za online partnerom nam oduzima previše vremena, a šanse da će ona i uspjeti u stvarnosti su ionako daleko premalene?

Pogled u ogledalo

Toksična ljubav, toksično radno mjesto, toksični ljudi… Koliko ste puta čuli taj gadan izraz ili ga možda i sami izgovorili. No znate kako se kaže – kada kritiziramo druge ljude, često nas nerviraju neke osobine koje i sami posjedujemo. Evo kako možete prepoznati jeste li na putu da postanete toksična osoba, ali i to kako se opet pretvoriti u neko daleko ugodnije biće.

Kažu da ih čovjek u prosjeku dnevno izgovori 16 000, a u mom slučaju ta je brojka vjerojatno i veća jer u svojih 27 godina još uvijek nisam uspjela pronaći off switch za vlastiti jezik. Riječi su alat kojim iskazujem privrženost te ujedno način kojim tumačim tuđu. Ili pak nedostatak iste. Vjerujem kako mi je upravo nerazumijevanje toga da različiti ljudi različito iskazuju ljubav i naklonost donijelo mnoštvo briga čak i u situacijama kada za njih nije bilo mjesta. No onda sam se upoznala s teorijom o pet različitih jezika ljubavi te su mi neke stvari naglo postale jasnije.

Dvostruka mjerila

Zašto uporno pribjegavamo vulgarnom vokabularu ako smo ga jednoglasno osudili? Timothy Jay, profesor psihologije na sveučilištu u Massachusettsu, posvetio je gotovo cijeli radni vijek istraživanju tih omraženih riječi, a rezultati su takvi da bismo sada najradije opsovali. Barem što se onih dvostrukih mjerila tiče:)

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.