“Ima li frajer prsten na ruci ili ne, to je posve nebitno”, kaže mi važno frendica nakon petog pića u petak poslije posla. “Puno je bitnije kakav je odnos imao s mamom.” Naravno da je, kimnemo sve, no kako ćeš to izvući već na prvom dejtu? “Vrlo jednostavno”, odgovara Sanja. “Nakon ljubavnog bombardiranja na kratko ušutiš i ne javljaš se neko vrijeme, a onda čekaš kako će reagirati – hoće li napraviti mini dramu, prijeći preko toga kao da nije niti primijetio da mu je nešto nedostajalo u inboxu ili će izvesti nešto što bi se moglo opisati kao ‘na granici između durenja i hladnoće.”
Kakve veze imaju bebe s romantičnim odnosima
Uostalom. svi smo već negdje čuli da postoje različiti tipovi vezivanja kao što su onaj anksiozan, siguran, izbjegavajući i dezorganizirani, no kako se ova teorija iz prošlog stoljeća u međuvremenu prometnula u glavni trend na TikToku? Naime, ove vrste vezivanja je prvi primijetio pedesetih godina prošlog stoljeća psihijatar John Bowlby kada je proučavao kako se bebe ponašaju nakon što se odvoje od svojih skrbnika, a zatim ponovo spoje (ili što bi rekao John Lennon – ‘postanu jedno’). No tek su 1987. psiholozi Cindy Hazan i Phil Shaver tu shemu precrtali na romantične odnose.
#Attachment Style
No kako stvari stoje, tek je u lockdownu knjiga iza 2010. godine “Attached: The New Science of Adult Attachment and How It Can Help You Find — and Keep — Love” doslovce eksplodirala, pri čemu je naravno pomogao i TikTok na kojem je #Attachment Style brzo postao popularan hashtag. Uostalom, ima neka tajna veza između zabranjenih stvari kao što su grljenje u lockdownu i te iznenadne spoznaje da odjednom pomisliš da si u ljubavi 100% attachment.
Od fore do demonizacije
No izgleda da stilovi privrženosti nisu bili samo simpa razonoda u doba kada smo morali sanjati o zagrljajima i kada smo doslovce živjeli od nečijih poruka nego se u međuvremenu prometnula u pravu nauku – koja ide od simpa i duhovitih sličica do demonizacija određenih tipova. A gdje je svrstavanje u ladice i kategoriziranje, tu se uvijek krije i opasnost da počnemo razvijati stereotipove, predrasude i da postanemo isključivi.
Nuspojava: efekt petlje
Iako ova teorija ponekad može biti korisna jer pruža dovoljno zanimljivih i korisnih uvida u vlastiti karakter, strahove i želje, činjenica je da ako se previše ozbiljno, kruto i pogrešno provodi može imati i ozbiljnu nuspojavu. Riječ je o efektu petlje i činjenici da netko počinje drastično mijenjati svoje ponašanje ne bi li se što više približio određenoj oznaci ili tipu ponašanja.
Bez rizika, molim! Dajte mi prognozu
Uostalom, tko kaže da se stilovi privrženosti ne mogu s godinama i iskustvom mijenjati, baš kao što se mijenja i naš ljubavni ukus. S jedne strane, razumijemo generaciju Z koja u svijetu prepunom neizvjesnosti želi pronaći neke znakove predvidljivog ponašanja i odmah kao u čarobnoj kugli saznati kako bi u budućnosti izgledao taj odnos s drugom osobom, bez vremenskog i emocionalnog ulaganja. Po mogućnosti, bez slomljenog srca. No s druge strane, nije li ljubav upravo zato divna jer ništa na tom polju nije i ne smije biti predvidljivo.
Ili kako je lijepo rekao Clint Eastwood – “Sorry, ali u ljubavi nema nikakve garancije. Ako vam je do garancije, nabavite si toster.”
Naslovna fotografija: Unsplash+
