„Ma super nam je bilo! Jest da je kiša padala 6 od 7 dana koliko smo proveli tamo i prokišnjavao nam je krov u bungalovu, ali znaš kakav pogled je imao, ej… I da, jedan cijeli dan smo izgubili na administraciju jer su mi ukrali novčanik, ali sreća u nesreći tamo mi je bio samo keš i dokumenti, kartice su mi ostale u smještaju…“, prepričava mi frendica koja se upravo vratila s očito vrlo uzbudljivog godišnjeg odmora. A ja se samo pitam je li tu kišurinu gledala kroz neke doslovne ružičaste naočale ili samo metaforičke.
To je ista ona frendica koja je za bivšeg, dok ju napokon nije trajno ghostao tvrdila da je voli na svoj način, a usprkos svemu što joj se događalo u životu ide dalje, uvijek zračeći pozitivnom energijom, dok ja pogubim konce i na preprekama koje se još nisu ni dogodile. Pa se pitam – je li biti nepopravljivi optimist najbolji recept za dobar život ili se ipak radi o zabludama?
Ružičaste naočale
Mnogi od nas ponosni su realisti koji se sa sitnim i većim životnim nedaćama nose s dozom sarkazma, čemera i odlučnosti. No ima i onih koji na sve odmahuju rukom i vjeruju da stvari ipak nisu toliko strašne. Koji pristup je od ta dva zdraviji?
Čini se da se ni stručnjaci nisu sasvim dogovorili. Dok jedni hvale optimizam i prakticiranje zahvalnosti, drugi upozoravaju na negiranje stvarnosti.
Ljudi koji kroz život prolaze noseći ružičaste naočale sve oko sebe vide u puno pozitivnijem svjetlu, što im daje jednu drugačiju perspektivu na stanje stvari te može služiti kao alat za poboljšanje mentalnog zdravlja.
„Moć pozitivnog mišljenja je klišej i ne može u potpunosti objasniti mehanizme kako naša mentalna shema mijenja našu perspektivu. Ali promjena u perspektivi čini razliku. Istraživanja su pokazala kako oni koji misle pozitivno, pišu dnevnik zahvalnosti poboljšavaju svoju mentalnu snagu“, piše Psychology Today.
Sve boje spektra
Jačanjem naših mentalnih kapaciteta snagom pozitivnog mišljenja može nam dati ono što nam je potrebno kako bi se suočili s nedaćama na putu. No ne slažu se svi s tim stavom i upozoravaju: ako nismo svjesni problema jer ga kao takvog ne vidimo, kako ga možemo riješiti?
Jedna od potencijalnih zamki jest toksična pozitivnost, koja se očituje u ignoriranju problema, „popravljanjem istih“ pozitivnim floskulama koje nikome ne pomažu i osjećajima krivnje kada smo tužni ili ljuti. Pokušaj izbacivanja negativnih misli i emocija je nemoguće i nezdravo, a tanka je granica između optimističnog gledanja na čašu kao polupunu i toksičnog odnosa prema samima sebi i drugima.
Osobito na oprezu bi trebale biti osobe sklone depresijama ili anksioznosti, koje potiskivanjem negativnih emocija neće na vrijeme reagirati i potražiti pomoć. Negiranje stvarnosti može nas navesti na krive odluke i izbore.
Umjesto da pokušavamo cijelo vrijeme sve gledati kroz nekakav rozi filter, trebali bismo prihvatiti činjenicu da svijet čini cijeli spektar boja, pa čak i one sasvim tamne. Ponekad nam stigne otkaz u najgorem mogućem trenutku, može nas zadesiti i nepovoljna zdravstvena dijagnoza, a ti trenuci nisu znak da se trebamo predati, niti da samo odmahnemo rukom i zaključimo da će se sve riješiti ako samo mislimo pozitivno. Da, može biti da je svako zlo za neko dobro, ali dobro je prikupiti sve informacije koje su nam potrebne za dalje i tek onda krenuti mantrati pozitivu…
Psiholozi se slažu da, premda je teško izmjeriti kako sreća i pozitivni pogled na život doista utječu na našu percepciju svijeta i posljedično na bolje mentalno zdravlje, čak i oni ne mogu poreći da ono djeluje. Pa ako će vam to pomoći da se zaista opustite i zabavite na godišnjem, usprkos džeparima i nevremenu, nabacite te ružičaste naočale i trenirajte svoj vid da na stvari gleda malo pozitivnije…
Naslovni vizual: Unsplash
