Treba napraviti intervju? Smatraj odrađenim. Organizirati cijeli godišnji? Jedva čekam. Doći na tulum u petak, otići na izlet u subotu, druženje u nedjelju, pa onaj event u ponedjeljak, otići na edukaciju, pa samo uskočiti… lista stvari na koje sam pristala u nekom trenutku zgušnjava se i čini se kao da se sve što je trebalo biti u neodređenoj budućnosti sabilo u jednu točku u vremenu i događa se upravo SADA.
Da ne bi ispalo krivo – sve stvari na koje sam pristala doći, napraviti, sudjelovati, osmisliti, isplanirati činile su se kao odlične prilike, zanimljive, nešto u što bih željela biti uključena. Ali isto tako, ja sam samo jedna osoba koja raspolaže s ograničenim vremenom i premda se ne smatram osobitim „people pleaserom“, ne znam kada reći ne.
Rezultat te zavrzlame jest nedostatak vremena za spavanje, za nužno punjenje baterija, promišljanje, a posvećivanje jednoj stvari u jednom danom trenutku postaje nedostižan ideal. Pa sam napravila jedinu logičnu stvar: ostavila milijun otvorenih tabova i bacila se u potragu za odgovorom na pitanje „kako reći ne“ (i pritom se ne preispitivati ni gristi)?
Uzori i njihove lekcije
Čini se da je algoritam „nanjušio“ moj tok misli, jer sam na društvenim mrežama naletjela na razgovor sa Sophijom Loren koja je imala sličan problem: „Charlie Chaplin mi je rekao da mu se ne sviđa samo jedna stvar kod mene. Rekao je: „Ti uvijek kažeš da, ne znaš reći ne. To je velika mana za osobu, jer ako ne znaš kako reći ne, provodiš vrijeme radeći stvari koje zapravo ne želiš raditi. Ne možeš organizirati svoj dan i ne možeš raditi ono što želiš jer si uvijek na raspolaganju drugima.“ Sada imam 50 godina i naučila sam reći ne“.
Neki su tu vještinu svladali i ranije poput Josipe Lisac koja je to fantastično objasnila: „Ja sam toliko puta u životu rekla ne. NE! Ne može tako, ne želim to, meni se to ne sviđa… I kad se vratim na to vidim da sam bila u pravu.“
Je li to doista tako lako? Da, lako je reći „ne“ stvarima koje nam se u startu ne sviđaju, no što je sa stvarima koje nam se čine interesantnima? Ili koje zvuče dobro u početku, a na kraju ispadne da nam za njih treba puno više vremena nego smo mislili? Što ako zbog straha od propuštanja prilika ili zbog financijskog pritiska „ne“ zvuči kao luksuz koji si ne možemo priuštiti?
Prava pitanja
Nemoguće je biti na 3 mjesta u isto vrijeme, a činjenica jest i da se ne možemo posvetiti svemu što bismo htjeli jednakim kapacitetom. Odbijanje nekih prilika ne znači i zatvaranje vrata zauvijek. Ponekad reći ne jednoj stvari znači stvoriti vrijeme i mjesto za neku drugu koja će nam više odgovarati. A ovo su neki od savjeta koji su dobra polazišna točka za osvještavanje u kojim situacijama treba reći „ne“, a u kojima „da“:
Definirajte što zapravo želite
Ostavljanje prostora i vremena da se posvetimo jednome, a ne drugome može pomoći našem mentalnom zdravlju, ali i učvrstiti brend na kojem radimo. Ne možemo raditi sve, ali možemo jednu stvar – kvalitetno. Kada je nama jasno tko smo, što smo i u kojem smjeru želimo ići, i drugi će to prepoznati i otvarat će se neka nova vrata.
Dugoročna patnja vs. kratkoročno zadovoljstvo
Dogodilo mi se previše puta – u trenutku kada je kalendar bio praktički prazan, a neki rok samo točkica na horizontu, bila sam „yes man“, ali onda se ta točkica sve više bližila, kao i mnoge druge točkice oko nje, stvarajući apsolutni kaos u rasporedu i u glavi, a odluka koju sam davno donijela nešto što sam požalila.
Dr. Amantha Imber za Harvard Business Review predlaže sljedeći jednostavan korak kojim se može izbjeći kajanje zbog planova u budućnosti: kad se ukaže neka prilika ili projekt, prije entuzijastičnog pristajanja zapitajte se – bi li rekla „da“ da se to nešto događa sljedeći utorak ili bi bila pod stresom? Kako se osjećate u vezi toga dat će vam jasniju sliku o tome treba li vaš odgovor biti da ili ne.
Bolje procijenite svoje vrijeme
„Ma to je samo pet minuta/pola sata/jedan dan“… skloni smo reći i maksimalno podcijeniti vrijeme koje nam je potrebno da bismo nešto odradili, a to će sigurno raditi i oni koji od nas traže neku uslugu ili nude neki „brzinski poslić“.
John Zeratsky to naziva „Iceberg Yes“ – pristajemo na stvari jer se fokusiramo na samo ono vidljivo, onaj uzbudljivi dio, a posve zanemarujemo sav onaj rad koji se nalazi ispod površine. Pa je drugi put pravi trenutak da se zapitamo – koliko će nam to vremena zaista oduzeti? Osim finalnog rezultata, što sve ulazi u pripremu, razradu plana, izvedbu? Imamo li doista vremena da se na to obvežemo? Trebamo li možda – reći ne?
Naslovni vizual: Cottonbro Studio
