Anu sam upoznala na izložbi aktova u Ljubljani. Nije morala stajati ispred izloženih fotografija sa svojom dugom kosom i još dužim nogama da bi se iz aviona skužilo kako je ona omiljeni model fotografa. Nosila je tanku crnu haljinu s bretelicama bez grudnjaka i pregršt tankih, zlatnih ogrlica koje su joj se migoljile po vratu, baš kao što je to cijelu večer činio i njezin pogled. Sve dok nije ugledala mene. “Bila je to ljubav na prvi pogled”, znala je teatralno reći godinama poslije prisjećajući se našeg prvog susreta, a ja bih samo plaho kimala glavom misleći – neka ona odradi sav taj posao pred novim poznanicima. Ionako ne volim biti u centru pažnje.
No priznajem da mi je laskalo kada me posredno obasjala svojom magičnom aurom. Da, znam, zvuči patetično, ali tko ima nešto protiv toga da vas iz golemog kruga napornih hipstera izabere tako karizmatična, samopouzdana, elokventna, otkačena i hrabra osoba poput nje, koja se bez problema skida pred strancima i pokazuje svoje tijelo, tvrdeći da je to napravila samo zbog #self-love. Osoba koja će vas cijelu večer nasmijavati briljantnim opaskama na rubu lucidnosti i zloće, s kojom ćete igrati verbalni ping-pong, snimiti iz ruke najbolje fotke života i završiti kod nje doma, jedući pred jutro na krevetu ostatke pizze. Tko ima nešto protiv, neka slobodno ovog trena klikne na neki drugi tekst ili neka poput mene spusti pogled i nastavi čitati dalje.
Zovem je glumica
Zovem je glumica, iako je novac za život s velikim Ž zarađivala na posve drukčiji način. Zovem je Ana jer bi me inače zauvijek blokirala i izbrisala sa svih mogućih profila. Tko zna, možda sam i dalje nekako patološki zaljubljena u nju i ne mogu baš tako odustati od nje, iako je stopostotni narcis. Ona – savršena glumica, a ja – njezina vjerna publika. Uostalom, kažu da nema drugog načina da se riješiš narcisa nego da i sam postaneš osoba sa službenom dijagnozom ICD-10. No jesam li se baš zato nakačila na nju? Jer negdje duboko u sebi bila sam uvjerena da mi je samopouzdanje ispod nule i da bih ponekad na ona tri klasična pitanja koja detektiraju svakog narcisa – smatrate li da ste rođeni vođa, volite li biti pod svjetlima reflektora i volite li da bude baš sve po vašem – čisto iz zabave mogla odgovoriti “da”.
Pogađate, Ana je svega toga imala na bacanje – visoko mišljenje o sebi, aroganciju, super ideje, uspješan posao, sposobnost da osvaja, dominira, da joj se dive, da hajpa priče, da tu i tamo proda koju laž, a s druge strane i krajnju nesposobnost da sluša druge, da se uživi u njihove probleme, sažali i nešto poduzme, kamoli da realno i kritično sagleda sebe i svijet oko sebe. Problemi su nastali kada sam jednom u životu i ja poželjela da me se sluša, da monopoliziram naše razgovore, a ona je tako besramno pokazala nestrpljenje, krajnje nerazumijevanje i manjak empatije, otpilivši me uz nevjerojatnu ispriku – mora ići jer ima zakazanu akupunkturu?!
Predavanja o mojem narušenom samopouzdanju
Naravno da me svaki put pridobila natrag, i to na najgluplji mogući način – držala mi je predavanja o mojem narušenom samopouzdanju, kako moram voditi računa o sebi, voljeti se najviše na svijetu i ne očekivati tuđu pomoć. Uporno me vodila gledati dokumentarce o Hermannu Hesseu, jer čovjek je cijeli život pisao o temi njezina života – kako biti sam i sretan. Naposljetku je, kada više ništa nije pomagalo, citirala glumicu Emmu Watson koja je na pitanje brine li se što je solo na pragu tridesetih tako briljantno skovala novi naziv – self-partnered.
Ne treba sada angažirati psihologe i psihoanalitičare da svima bude jasno kako je Ana posve polupala lončiće i pobrkala self-love i narcizam, egoizam i samostalnost, miješajući ih kao nekoncentrirana influencerica naoko isprazne hashtagove, ali tko bi joj to objasnio… Ok, priznajemo da ponekad i ne želimo odustati u potpunosti od narcisa jer imaju oni i pozitivnih strana. Primjerice, budući da žele da im se baš svi dive, u stanju su u sve što rade, privatno ili poslovno, unijeti toliko entuzijazma, energije, euforije, inovacija da često zaraze i ostale u okruženju svojom ludom energijom i super rezultatima.
Premalo ili previše ljubavi
Loša je vijest što kažu da se teški narcizam dosta teško liječi, jer upravo oni najčešće prekidaju psihoterapiju i prije nego što je pravo počela jer jednostavno ne mogu realno sagledati svoju sliku. A kada im u životu krene po zlu, u stanju su s velikih visina baš upasti u duboku depru. Uzroci? Navodno je 50 do 70% takvog ponašanja urođeno, a ostalo je u odgoju. Ili su nam dali premalo ljubavi ili previše pa se sada snalazite na svakakve načine kako biste isprosili u svijetu malo ljubavi ili sve ono što brkate s ljubavlju – odobravanje, pljesak, divljenje…
Kao u svim ljubavima, i ovdje je dosta komplicirano, ali ako želite provjeriti svoje mjesto na skali narcizma – jeste li poput mene pa vam kronično nedostaje samopouzdanja, hrabrosti i precjenjivanja ili ste pak poput Ane odletjeli u nebo sa svojim grande idejama, ali brijete da je to self-love – riješite ovaj TEST. Naravno, uvijek postoji šansa da ste upravo vi kombinacija nas dviju – zlatna sredina. U tom slučaju: Čestitamo! Dovoljno ste umišljeni, samopouzdani, smjeli, ali ipak imate empatije i pravih prijatelja.
Ako ipak želite poput mene na brzaka testirati i nekog drugoga, pitajte ga u neformalnom razgovoru kako bi sebe ocijenio na skali narcizma od jedan od sedam. Bingo! Ovo je valjda jedini test u kojem će optuženi rado priznati da je kriv jer – “naravno, biti silno zaljubljen u sebe nije mana nego giga prednost”, kaže i moja Ana. Sorry (S)anja, ali vrijeme je da si konačno pogledamo u oči i nazovemo sve pravim imenom, pa bilo to i preko ekrana. Tko zna, možda je ovo početak jednog zdravijeg prijateljstva…
