„Morate početi romantizirati vlastiti život. Morate početi razmišljati o sebi kao o glavnom liku“, glase uvodne rečenice TikTok videa koji je od 2020. pogledalo preko 3 milijuna ljudi. A sve Mirande nečijoj Carrie, bucmaste Monice nečije Rachel zaokupljene sobom i sve one osobe koje se cijelo vrijeme osjećaju kao svi likovi koje je ikad tumačila Joan Cusack glasno su uzdahnule: „DA!“
We should all be Carries?
#MainCharacterEnergy postao je popularan hashtag na TikToku s gotovo 400 milijuna pregleda, te otišao mnogo dalje od te društvene mreže. „Živjeti kao protagonist vlastita života novi je standard, a 43% Gen Z korisnika Bumblea motivirani su tražiti ono što žele, kad je ljubav u pitanju“, prenosi Hypebae.
Ne pristajanje na mrvice ili na tuđe viđenje romanse, već jasno izražavanje vlastitih želja i osjećaja stavlja one koji su sebe stavljali na zadnje, na prvo mjesto, kao oblik ljubavi prema sebi.
Ljubav prema sebi ili opsjednutost samima sobom
No ne vide to svi na isti način. Osim kao novu vrstu self-care prakse, ima onih koji u tome vide sličnosti s narcizmom, osobito kad se u sve upletu i društvene mreže. „Energija glavnog lika opisuje svaku situaciju u kojoj se osoba postavlja u centar pozornosti, kao da su sve kamere na njoj“, piše The New Yorker, „to su trenuci u kojima se osjećate sasvim u kontroli, kao da je svijet tamo da vama pruži zadovoljstvo“.
I kao što je trend započeo na društvenim mrežama, na njima se može i najočitije primijetiti. Društvene mreže dopuštaju reinvenciju, stvaranje online persone koja nije istovjetna onoj u stvarnom životu. I oni introvertiraniji ili sramežljiviji mogu postati netko otvoreniji, glavni lik „filma“ o svom životu – ili barem reelsa.
Objave na društvenim mrežama u kojima smo mi protagonisti neke zamišljene romantične komedije možda se i stvaraju s publikom na umu – brojila ona 100 ili 100.000 pratitelja, no neki smatraju da ta zabava i self-care praksa mogu imati i mračnije naličje.
„Sindrom glavnog lika (main character syndrome) je nejasan termin koji se koristi više u medijima i na društvenim mrežama nego u znanosti. Odnosi se na široki spektar ponašanja i misli, a u korijenu je nečija tendencija da se postavi ili zamišlja kao glavni lik u fikcionalnoj verziji svog života koji predstavlja na društvenim mrežama“, piše dr. Phil Reed za Psychology Today o pojmu koji se ipak ne koristi kao stručna dijagnoza.
Udaljavanje od stvarnosti?
Sugestiju o sindromu glavnog lika kao oblika self-carea smatra zanimljivom, ali netočnom, jer u samom sindromu ne vidi neki stvaran napredak ili svijest o okolini već udaljavanje od stvarnosti ili predstavljanje stvarnosti drugačijom negoli ona zaista jest.
Kao što bi se reklo na internetu – that escalated quickly. Može li postojati neka realnost u kojoj nismo samo wingman, druga violina nekom „pravom“ glavnom liku ili sindrom? Zasigurno i može.
Možemo staviti svoje želje i potrebe sebi na prvo mjesto, ali i poštivati tuđe. Možemo saslušati tuđe boljke i ponuditi rame za plakanje, ali i birati prijatelje koji će to i cijeniti. No ako se uhvatite da teško prihvaćate kritiku, ne date drugima da dođu do riječi i ne sjećate se o čemu vam je prijateljica pričala zadnji put na kavi, tražite validaciju od drugih predstavljajući svoj život savršenim online – možda je vrijeme za ozbiljno preispitivanje. Ne treba nam još Carrie, svijetu ipak treba više Mirandi.
Naslovna fotografija: Shutterstock
Kolaž: Tamara Švelić Sabljić
