U posljednje vrijeme i posebice nakon pandemije, čini se da smo osvijestili važnost održavanja mentalne higijene, pa odlazak na psihoterapiju više nije tabu tema niti nešto rezervirano za likove iz filmova Woodyja Allena. Stoga ne treba čuditi da je liječnički žargon izašao iz psihijatrijskih ordinacija i postao dio razgovora s prijateljima na kavi, u uredima, u romantičnim vezama.
Trauma, crvene zastavice, anksioznost, narcizam i brojni drugi termini sada su dio svakodnevne komunikacije, pa je bilo i za očekivati da će i sama tumačenja izvan terapije biti „opuštenija“. No nije svaki stres koji proživimo trauma, nije svačija karakteristika koja nam se ne sviđa crvena zastavica niti je osjećaj tuge automatski depresija. A čini se da postoji rizik i da manipulacije jezikom postanu pokušaj manipulacije drugima.
Prošlog tjedna je bivša djevojka Jonaha Hilla, surferica i model Sarah Brady, objavila poruke koje joj je navodno glumac slao kako bi ukazala na manipulativni psihijatrijski žargon.
„Ako je tebi potrebno surfanje s muškarcima, neprimjerena prijateljstva s muškarcima, biti model, objavljivati svoje fotke u kupaćem kostimu, objavljivanje seksualnih fotografija, prijateljstva sa ženama koje su u nestabilnim fazama, iz tvoje divlje prošlosti koja idu dalje od toga da odete na kavu ili nešto pristojno, ja nisam pravi partner za tebe. To su moje granice za romantične odnose“, napisao je Hill u poruci.
Therapy talk
„Osobne granice se uspostavljaju promjenom vlastitog odgovora na međuljudske situacije, umjesto da se očekuje da drugi ljudi promijene svoje ponašanje kako bi se pridržavali vaših granica“, kaže definicija.
Krivo tumačenje stručnog rječnika na ovaj način ne mijenja činjenicu da se u srži radi o pokušaju kontrole drugoga: što nosi, što radi, s kim se druži, kako se prezentira.
Zabrane i prigovori govore više o osobi koja ih izriče, a ne o onoj prema kojoj je usmjerena: svakodnevno smo izložene retrogradnim pokušajima tradicionalnog patrijarhalnog mentaliteta da kontroliraju žensko tijelo i seksualnost: u javnoj sferi, zakonima koji ograničavaju reproduktivna prava, okupljanjima kojima se kritiziraju ženska sloboda i prava pod krinkom nekog višeg cilja ili moralnog zakona, ali neke od nas i u privatnoj, u ljubavnim odnosima, unutar obitelji.
Lekcije
Sarah Brady suočila se s kritikama da je te poruke trebala zadržati za sebe, umjesto da ih širi na internetu, čime se ponovno potvrđuju predrasude zbog koje žrtve rijetko progovaraju o manipulacijama kojima su bile izložene. No o takvim je temama važno govoriti, jer se crvene zastavice očito mogu vrlo dobro zamaskirati u elokventan psihijatrijski jezik kojem bi primarna uloga trebala biti rješavanje trauma, a ne stvaranje novih.
Kao promatrači mi ne možemo znati kako je izgledala svakodnevica njihove veze, pa možda niti kako su se upoznali ni zaljubili – no trebamo onima koji su prošli kroz traumatično iskustvo dati mogućnost da o njemu progovore i da iz toga nešto naučimo kao društvo. Da radimo na sebi kao kolektivu, ali i kao pojedincima. Bilo da pomoć tražimo na psihijatrijskom kauču ili u knjigama.
„Povećano usvajanje terapije je sjajna stvar. Terapija ljudima nudi podršku u kriznim situacijama, ali također pruža prostor za rast i otkrivanje. Ljudima je sve ugodnije u želji da razumiju sebe i da se razvijaju, na bolje. Uspon govora o terapiji svakako odražava ovaj pozitivan društveni pomak. No iako je jezik jeftin, terapija nije. Ako vam je ovo prvo sve što vam je trenutno dostupno, svakako ga mudro koristite“, podsjeća britanski Vogue.
Naslovna fotografija: Unsplash
