TOKSIČNO PRIJATELJSTVO: 5 znakova da imamo posla sa zavidnim manipulatorom

Tamara Radan
01.03.2026.

Kad se govori o toksičnim odnosima, puno se pažnje posvećuje ljubavnim vezama, no ponekad zanemarujemo one „vukove u ovčjoj koži“ u vlastitom taboru – među prijateljima

„Mean Girls“, „Clueless“, „Girls“ i mnogi drugi fikcionalizirani sadržaji, ali i reality showovi učili su nas o važnosti iskrenog prijateljstva, ali i toksičnih odnosa koje možda u tim neiskusnim tinejdžerskim godinama nismo znali prepoznati. No jesu li takva lažna prijateljstva ostala u srednjoškolskim klupama ili neka ipak vučemo sa sobom?

Možda i neka nova koja smo stekli na fakultetu ili radnom mjestu nisu baš tako idealna kako se na prvu činilo, bilo da se radi o frendici koja je uvijek htjela sve iste stvari kakve mi imamo (da, imitacija je najiskreniji oblik laskanja, ali može biti i naporno) ili kolegici koja je jedva dočekala šefu prišapnuti neku grešku koju smo joj u povjerenju rekle da nam se potkrala…

Različiti su oblici u kojima se toksičnost može pojaviti u prijateljskim odnosima, a ovo je pet očitijih znakova:

Ne možete se u njih pouzdati

Ne govorimo o sitnicama poput konstantnog kašnjenja na dogovor, već o tome da su svi ljudi koje poznajete, ali i oni koje ne poznajete doznali za novosti u vašem životu koje ste frendici rekli u povjerenju.

Vaše prijateljstvo je jednosmjerna ulica

Znate kada možete računati na to da će vam se ta prijateljica javiti: kada nešto zatreba. Pa ipak, kada ste vi ti koji nešto trebate, pa čak i kad se radi o nečem banalnom kao društvu za kazalište, ona je odjednom na putu oko svijeta bez signala. Nema baš empatije, ali ni strpljenja za slušanje vaših problema, nastoji umanjiti veličinu onog što proživljavate ili ono najiritantnije – natječe se i trudi dokazati da je njima ipak najgore.

Ne veseli se vašim uspjesima

Dozu konkurencije među vršnjacima ponekad je teško izbjeći i ponekad se zapitamo zašto stagniramo dok svi drugi grade karijere, imaju djecu, sklapaju brakove i razvode se… No to nije razlog da se ne razveselimo istinski kada naši prijatelji uspiju u nečemu na čemu su dugo radili ili kad ih je sreća naprosto pomazila. Od pravih prijatelja isto možemo očekivati zauzvrat, a ne konstantno natjecanje i potrebu da nas nadmaše boljim poslom, većim stanom, skupljim autom, egzotičnijim putovanjem…

Manipulacija

Nabijanje osjećaja krivnje, emocionalne ucjene ili gaslighting ne događaju se samo u romantičnim ili obiteljskim odnosima, već mogu i u suovisničkim prijateljstvima. Zbog duge povijesti s nekim ili suosjećanja možemo biti skloniji oprostiti, no prije ili poslije moramo si priznati da se ne radi o iskrenom prijateljstvu.

Negativnost

Neki ljudi nas pune pozitivnom energijom, dok su drugi pravi emocionalni vampiri. Ovi potonji su fejk prijatelji koji svojim negativnim stajalištima, opaskama i kritikama ruše samopouzdanje, ali i želju za daljnjim druženjem.

Udaljiti se ili konfrontirati

Neki ljudi su skloniji grčevito raditi na ljubavnoj vezi, a s druge strane pustiti da prijatelji, lažni ali i oni pravi, naprosto iskliznu iz njihova života. No ono što znamo kasnije u životu – s vremenom je prijatelja oko nas sve manje. Trebamo li na prvu crvenu zastavicu reći osobi zbogom ili je naprosto ghostati ili reći što nas muči.

Takva je situacija vrlo individualna i ovisi o nizu faktora: koliko smo dugo prijatelji, radi li se o nagloj promjeni u odnosu, ili je to već dugi modus operandi, što nam kaže naša intuicija – možemo li vjerovati toj osobi?

Ako se radi o nekim izdvojenim situacijama kada ste osjetili da osoba nije tu kada ste je trebali ili vam je neočekivano „spustila“ svojim komentarom, možete razgovorom pokušati dokučiti o čemu se zapravo radi i dati joj do znanja kako ste se zbog toga osjećali. A tada je na njima da poduzmu sljedeći korak.

No ako to nije opcija, postavite jasne granice, smanjite druženja i stavite sebe na prvo mjesto, kao i ona prijateljstva koja su se pokazala kao prava. Pazite što s kim dijelite – vaša intima ne mora biti reality show koji će lažni prijatelji emitirati dalje. Okružite se ljudima koji vas pune dobrom energijom i inspiriraju napredak.

Naslovni vizual: Canva

Pročitaj više

Kolumna: Lea Tomac

Zašto neke osobe reagiraju iznimno burno u situacijama koje su objektivno nevrijedne spomena? Zašto, pak, neke osjećaju sigurnost tek kada kontroliraju svaki aspekt svoga života? Zašto je u nekih prisutan gotovo instinktivan strah od gubitka? Zašto neke vječito prati sjena krivnje, čak i kada nisu učinili apsolutno ništa pogrešno? Zašto nekima, koliko god uspješni bili, nijedno postignuće nije dovoljno dobro? Kako bi odgovorila na navedena i njima slična pitanja, psihologija sve češće postavlja jedno dodatno, vjerojatno najintrigantnije do sada – što ako opisani obrasci nisu posljedica isključivo osobnih iskustava već dio emocionalnoga nasljeđa?

Na prvi pogled priča s fiktivnog irskog otoka izgleda kao bizarni horor. No kako film odmiče, postaje jasno da govori o nečemu vrlo suvremenom – o ghostanju i brutalnoj moći šutnje kada jedan prijatelj jednostavno odluči izbrisati drugoga iz života.

Je li Brookyln Beckham neka vrsta modernog Goethea i kako to da je u zadnjih 10 godina broj pjesama koje govore o tuzi, beznađu i stresu tako naglo porastao, a pozitiva drastično padala?

Kolumna: Lea Tomac

Cijela poanta manosfere, navodno, jest kako osvojiti žene. Zašto onda gotovo opipljiv osjećaj nelagode nastaje čim žena stupi na scenu? Zašto oni najradikalniji među njima otvoreno tvrde da im se žene uopće ne sviđaju? Istražili smo što pokreće manosferu i zašto kombinacija homosocijalnosti i homohisterije stvara neobičan paradoks – muškarce emocionalno usmjerene jedne na druge, ali prisiljene to maskirati agresijom, dominacijom i mizoginijom.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.