Sjećate se kako su u svakodnevnom razgovoru mnogi zamijenili ono staro pitanje ‘kako si‘ novom formulacijom – ‘jesi dobro‘? Uf, što mi je iritantno to pitanje jer zapravo sužava polje odgovora na – jesam ii nisam. Eventualno, ono comme ci, comme ca. A malo i implicira da čovjek ne izgleda dobro. No sve je to ništa prema onim pitanjima koje mi često šalje frend ako se istog trena ne javim na mobile – ‘Jel se nešto dogodilo? Brinem se.’
Prođe hitna, a on odmah zove baku
U redu, čovjek bi možda prešao preko toga da lik nije mogao smisliti neki bolje ulet, a da pri tome ostane na neutralnom terenu jer ne želi otkrivati previše karata, no što kada znam da moj frend ima tako bujan mozak da je uvijek u stanju smisliti najgore moguće scenarije. Sjedimo na kavi i prođe hitna, on se odmah prima mobitela i zove baku. Nalaz jednog minerala u labosu je van granice i on odmah misli na trovanje i piše oporuku. Netko mu se nije javio pet sati? A je li netko razmišljao napraviti i urbanu inačicu Gorske službe spašavanja?
Katastrofično razmišljanje – dobra priprema štrebera ili put u tjeskobu?
No ovaj način razmišljanja i nije tako nov jer je termin katastrofično razmišljanje skovao psiholog Albert Ellis davne 1957. godine opisujući kako iracionalni i hiperbolični način razmišljanja često otvara put anksioznosti i tjeskobi. U redu, čovjek se samo želi pripremiti na najgore, reći ćete, jer ako se i obistine vaše najgore prognoze, nećete biti baš tako šokirani i paralizirani kada se to i dogodi jer to ste upravo i predvidjeli, zar ne?
Hm, argument bi možda i držao vodu, ali što kada se upravo tijekom tzv. pripremne faze za najgore događa upravo to da se čovjek već tada lagano smrzne i paralizira, a događaj se još nije ni dogodio. A sva energija ode na suludi posao zvan i uporno potvrđivanje pristranosti, gdje naprosto tražite informacije, pa čak i one najmanje dokaze koje se podudaraju s vašim negativnim uvjerenjem
Kako izaći iz začaranog kruga?
A pridružite li svemu tome i nevjerojatnu sposobnost napuhavanja sitnih problema, koja često ide u paketu s neumoljivim unutarnjim dijalogom ispunjenim sumnjama i samokritikom, vrlo je vjerojatno da ćete iz cijelog tog začaranog kruga izaći s osjećajem srama, neuspjeha, slabosti.
Nije iznenađujuće što su studije otkrile da katastrofično razmišljanje često prethodi anksioznosti i depresiji, a ponekad otvara vrata i puno težim stanjima, nalik PTSP-u. A jednom kada zapnete u negativnoj spirali, teško ju je prekinuti jer na kraju imate dokaz da je katastrofično razmišljanje bilo utemeljeno. No, čak i ako tijelo ostane zarobljeno u početnom stadiju neprestanog razmišljanja o negativnim ishodima, tijelo i psiha su već izloženi takvom stresu kao da su se crne prognoze i ostvarile.
Izlaz iz ovog ciklusa nije nimalo lak – posebno jer ga potiču nametljive misli. No kako to postići? Izdvojili smo par vježbi vizualizacije kojima možete natjerati mozak da izađe iz začaranog kruga te stručno objašnjenje zašto nam se to događa te kako pronaći ključeve da ih se konačno oslobodite. Uostalom, zašto ne biste i za svoj život angažirali nekog unutarnjeg kriznog menadžera koji će o svemu razmisliti razumno i hladne glave? Mislimo, kad već uporno slušate sve te glasove unutarnjih kritičara…
