Emocionalna petlja

KAKO USPOSTAVITI EMOCIONALNU VEZU, ASAP: Zašto biste trebali sugovorniku gledati u lijevo oko?

Lena Ivanović
05.07.2026.

Je li lijevo oko doista najbrži put do nečije duše i što na to kaže neuroznanost?

Pet ujutro, a mi čekamo Uber koji kasni. “Daj pogledaj koji broj treba doći”, kaže mi frendica kojoj se dioptrije naglo pogoršala i koja za tjedan dana ide na lasersku operaciju, jer se zaželjela ljudima gledati u zjenicu dok priča. Priznajem da sam malo zbunjena. “Čekaj, ti ljudima zbilja gledaš u zjenicu“, pitam je.

“Pa naravno! Mislim, gledala sam dok sam dobro vidjela, no sada mi je sve mutno. A zašto ti je to čudno – gdje ti ljude gledaš kada s njima pričaš, pita me. “A gdje drugo nego u treće oko“, odgovaram. Ok, kokteli su već odavno izgubili na djelovanju, tako da nema više opravdanja za čuđenje.

Stanuje li u lijevom oku duša?

Čuli smo već za svakojake teorije – i za metodu zvanu trokut tehnika i za to da nitko nema simetrično lice te da jednu stranu nasljeđujemo od mame, a drugu od tate, kao i onu da je lijevo oko izravan put do nečije duše, no priznajemo da prvi put čujemo da bismo s desnim okom trebali gledati u nečije lijevo jer ćemo tako uspostaviti posebnu vezu i kemiju.

Foto: Unsplash

Naime, ovu smjelu teoriju je iznijela neuroznanstvenica Dr. Tara Swart kada je gostovala u podcastu Diary of a CEO Stevena Bartletta kako bi govorila o stresu i moći uma. A što je stresnije od prvog dejta, zar ne? U čemu je dakle štos? Nema previše veze s tim da je lijevo oko otvor za dušu nego za prvim kontaktom koji smo uspostavljali s mamom dok smo bili beba.

Emocionalna petlja između mame i bebe

Dr. Stewart polazi od toga da su većina ljudi dešnjaci te da djecu drže lijevom rukom kako bi imali slobodnu dominantnu ruku, a iz tog položaja ispada da su najčešće svojim desnim okom gledali u lijevo oko djeteta, a to znači da je ta putanja utjecala na amigdalu, dio mozga odgovoran za obradu emocija, stvarajući ’emocionalnu petlju rezonancije’.

No za sve one kojima je ova metoda prenaporna jer se boje da će previše naprezati oko i tek sada biti pod stresom, samo ćemo reći da još uvijek pali i ona ‘oldschool iliti misionarska metoda’ – jednostavno duže i pozornije gledati u nečije oči.

Naslovna fotografija: Unsplash+

Pročitaj više

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Život je, nažalost, ponekad lišen jasnih uzročno-posljedičnih veza – dobre odluke mogu rezultirati lošim ishodom, loše odluke povremeno prolaze nekažnjeno, a trud i dobre namjere ne garantiraju sretan kraj. U tom vrtlogu nesigurnosti lako se obeshrabriti, stoga se okrećemo ‘neobjašnjivom objašnjenju’. Čudesno, magično, nadnaravno – sve su to fenomeni koji nam, barem na trenutak, pružaju utjehu da skriveni smisao ipak postoji, čak i ako ga nismo sposobni spoznati u potpunosti.

FREE HUG

Svejedno je li riječ o plišanom medvjediću ili fatalnom frajeru, činjenica je da nam svima treba dobra doza dodira. I to svaki dan!

Kolumna: Lea Tomac

Kolike su se od nas poistovjećivale s Carrie Bradshaw. No omiljena junakinja serijala “Seks i grad” i “I tek tako” nije samo cool i zabavna kolumnistica koja se više ili manje lako nosi s nedaćama dejtanja, velikog grada i životnih očekivanja. Kako kaže psihoanalitičarka Dina Hassan – ona je postala naše ogledalo, Rorschachov test za ono gdje se sami nalazimo. I, što vidite kada ju ponovno ugledate na malim ekranima?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.