Kada sam se ovo ljeto zatekla s prijateljicom na zajedničkom ljetovanju gdje smo dijelile apartman, priznajem da me malo ubijao njen intenzivan parfem. No kada sam je peti dan pitala zašto uporno uvečer prije spavanja nanosi muški parfem teških nota objasnila mi je da ju uzbuđuje miris nepoznatog. Priznajem da me to začudilo još više. Tim više jer je moja prijateljica u svijetu parfema bila godinama vjerna samo jednom parfemu. No kada bi pala noć, moja mirisno promiskuitetna cimerica bi na sebe stavila bilo koji muški tester parfema i u mislima odletjela tko zna kome u zagrljaj.
No ono što mi je ovo ljeto bio razlog za podizanje obrva i veliko iščuđavanje, vrlo brzo je postalo normalno, jer sve više parfemskih brendova istražuje mirise nepoznatog. Sudeći prema trendovima koji vladaju u parfemskoj industriji, izgleda da su se potrošači, baš kao i moja frendica zasitili dobro poznatih mirisa – vanilije, sandalovine, mošusa, cvijeća i voća jer pojavila se žudnja za oštrijim mirisima koji djeluju nepoznato. I da, sada ide pauza za ponovno podizanje obrva – animalne mirise.
4 glavne grupe mirisa
Naime, sirovine koje se koriste za izradu parfema mogu se grubo podijeliti na cvjetne, začinske i drvene tonove. No od sada su tu i animalne mirisne note koje su inspirirane mirisom životinja, a koje se, srećom – zbog zaštite životinja, proizvode sintetički. Prema toj podjeli tu spadaju miris mošusa, sekret mošusnog jelena, amber koji potječe iz probavnog trakta kitova, civet od civet mačke pa čak i med. Primjerice, švedski brend Byredo lansirao je parfem “Aminalique” koji miriše na antilop.
Zašto miris smole smatramo animalnim?
No zanimljivo je to što neke note uopće nisu životinjskog porijekla, ali ih zbog nekog razloga svrstavamo u kategoriju divlji i animalni miris. Uzmimo na primjer oud koji je poznat po svojem intenzivnom, životinjskom mirisu. U visokim koncentracijama smolasto drvo oud može podsjećati čak i na staju. U kombinaciji s drugim aromama daje parfemima zanimljivu, seksi auru. Ali i citrusne note poput yuzu mogu svojom blagom kiselošću u određenoj kombinaciji, pravilno dozirane mirisati vrlo životinjski!
Taj neodoljivi miris različitog
No kada bismo pitali znanstvenike koji se bave sastavom mirisa, ispalo bi da životinjske mirisne note nisu tako različite od mirisa ljudi, barem prema tome kako ih percipira naš mozak. Naime, studije pokazuju da oud potiče određene receptore u mozgu koji signaliziraju da se geni našeg sugovornika znatno razlikuju od naših. To iz nekoga razloga smatramo privlačnim jer veći genski bazen pogoduje zdravim potomcima, kažu znanstvenici. A to je i razlog zašto mošus ima veliku sličnost s feromonima (tvarima kojima neverbalno komuniciramo s drugim ljudima) i zašto nam djeluje tako zavodljivo. Ima li u svemu tome neke istine ili je riječ samo o dobro promišljenom neobičnom marketinškom triku? Morat ću pitati frendicu već na sljedećem ljetovanju.
Animacija: Canva