Još nedavno vodeći su se svjetski dizajneri hvalili svojim inkluzivnim stavovima po pitanju angažiranja modela u svim veličinama. Dva je desetljeća trajala mukotrpna borba da ekskluzivni svijet (visoke) mode učinimo mjestom u kojem će biti dobrodošli baš svi pa smo tako posljednjih godina svjedočili ne samo plus size modelima, već i onima s albinizmom, strabizmom, vitiligom, sindromom Down… Pa ipak, gledajući snimke s posljednjih tjedana mode, imamo osjećaj da je sve te silne godine koje su im prethodile režirao Pedro Calderón de la Barca.
Samo je 17 brendova uključilo barem jedan plus size model
Uz plus size modele koje se, koju god modnu prijestolnicu secirali, moglo nabrojati na prste jedne ruke, pokušavamo razaznati snove i javu, pitajući se jesmo li njihovu sve veću zastupljenost samo sanjali ili možda umislili. Ili nam se možda samo čini da ih je odjednom značajno manje? Statistika kaže da je na 219 revija u New Yorku, Londonu, Milanu i Parizu bilo predstavljeno 9137 lookova, a samo je 17 brendova uključilo barem jedan plus size look. Što znači da su čak 95,6 % lookova nosile manekenke u veličinama iz onih davnih, ekskluzivnih godina. I što znači da ništa nismo umislili. Gdje su, dakle, nestali svi ti plus size modeli?
Jedna teorija kaže da je porast popularnosti Y2K estetike doveo i do povratka standarda ljepote iz istog vremena. Drugi vjeruju da je za sve kriva recesija i da na vrtoglavi porast cijena svega nisu imuni ni oni najdubljih džepova pa nastoje uštedjeti na materijalima, a treći su uvjereni da je za sve kriva Kim Kardashian. Ok, priznajemo, uporište za ovu treću nismo pronašli, ali sigurni smo da bismo, da smo po forumima zagrebali i prokopali malo dublje, zasigurno naletjeli na kakve teoretičare zavjera koji bi nam spremno servirali dokaze da se postotak angažiranih plus size modela na svjetskoj razini topio ekvivalentno s kilogramima na Kiminoj vagi.
Nepisano pravilo koje neki nisu nikada prihvatili
Kao odraz sve veće popularnosti body positivity pokreta koji je vršio pritisak na dizajnere visoke mode da ponude odjeću u većem rasponu veličina, angažman plus size modela postao je nepisano pravilo koje je preraslo u ogroman trend, unatoč tome što neki dizajneri u Milanu i Parizu nikada nisu u potpunosti prihvatili ovaj koncept. Broj plus-size modela tijekom posljednjih je pet godina bio u stalnom porastu pa su tako recimo na revijama na kojima su prikazane kolekcije za jesen i zimu 2016. odjeću nosila samo 4 plus size modela, dok je prošle veljače revije nosila 51 ljepotica s oblinama. Poražavajuću statistiku za ovu godinu već smo naveli.
Posljednji održani tjedni mode možda nisu bili apsolutni povratak u dane heroinskog šika, no prikazane revije bile su dovoljne da pokrenu lavinu kuloarskih šuškanja o tome kako je trend udaljavanja od plus size modela počeo uzimati sve više maha, a plus size modeli nikako nisu jedini koji su na gubitku.
‘Ta plava predstavlja milijune dolara…’
“Misliš da ovo nema veze s tobom? Ti iz ormara uzmeš, na primjer, jedan takav plavi džemper jer svijetu poručuješ da sebe shvaćaš previše ozbiljno da bi te bilo briga što oblačiš, ali ne znaš da taj džemper nije samo plav. Nije tirkizni, nije lapis, već nebesko plavi. I nisi svjesna činjenice da je 2002. Oscar de la Renta napravio kolekciju nebeski plavih haljina. Ili da je Yves Saint Laurent napravio kolekciju nebesko plavih vojnih sakoa. Onda se nebeski plava pojavila u kolekcijama osmorice dizajnera.
A onda su to filtrirali kroz robne kuće i onda se to stvorilo u nekom jadnom dućanu gdje si ti, u to nema sumnje, to iskopala na nekoj rasprodaji”, započela je Miranda Priestly kultni monolog koji je servirala svojoj, naoko za modu nezainteresiranoj pomoćnici Andy, zakucavši riječima: “Uglavnom, ta plava predstavlja milijune dolara i bezbrojne poslove, i komično je da misliš da si izabrala nešto što te razlikuje od modne industrije, kada zapravo, ti nosiš džemper koji su za tebe izabrali ljudi iz ove sobe… iz hrpe stvari.”
Zašto zatvaramo oči?
Apsolutna istina koju je Miranda tada podijelila je da sve ono što vidimo na pistama itekako utječe na reklamne kampanje, crvene tepihe i brojne strategije maloprodaje pa tako manja vidljivost plus size modela bez imalo dvojbe vodi do smanjene proizvodnje odjeće u plus size veličinama, a time i do značajno smanjene ponude za žene koje se ni uz sate prolijevanja znoja i godine gladovanja nikada neće uspjeti uvući u one ‘standardne’ veličine koje svijet visoke mode toliko ljubi.
Što god stajalo iza ovog zaokreta, budući da modna industrija dirigira sve što vidimo, kupujemo, konzumiramo i slavimo, iznimno je nepromišljeno i opasno zatvarati oči pred onim što eliminacija tjelesne raznolikosti na modnim pistama čini ženama diljem svijeta, a činjenica da bi godine neravnomjernog, ali mjerljivog napretka potencijalno mogle biti izbrisane u samo jednoj sezoni naprosto je obeshrabrujuća.
Naslovna fotografija: Shutterstock; kolaž: Tamara Švelić Sabljić
