Nedavno sam pregledavala neke svoje osnovnoškolske fotke i vrlo „glasne“ odjevne kombinacije koje mi zapravo ne djeluju toliko strano. Hlače s napadnim uzorkom? Check. Majica s printom? Check. Narančasta od glave do pete? Check. Šareno prstenje, glomazne cipele, junaci animiranih filmova? Check, check, check! Sve ono što sam nosila kao klinka, sada me u nekom sličnom obliku gleda iz ormara. I izaziva obavezno posljedično pitanje – zar se moj stil nije promijenio u posljednjih četvrt stoljeća?
Da budem posve iskrena, to nisu jedini odjevni komadi koji se mogu naći u mom ormaru. Postoji cijeli niz poslovnih bijelih košulja (s nekim twistom, naravno), nekoliko crnih hlača, sexy slip haljine, 50 nijansi sive u formi vesta i topova, kožne suknje… Pa ipak, tu je i taj cijeli niz upadljivih statement komada koji te klasične komade čine puno zabavnijima, a koje bi bez da trepnemo mogli zamisliti i u ormarima neke djevojčice.
Kidcore
U tom nekom raskoraku (za koji bismo se mogli poslužiti Britneyinim stihom „not a girl not yet a woman“) nisam iznimka – potrebno je samo malo scrollati po društvenim mrežama ili bilo kojem webshopu i pronaći će se mnoštvo istomišljenika s Mickey Mouse majicama, tregericama u pastelnim bojama, a nemojte ni da počnem o šarenim Crocsicama.
Modni analitičari taj su trend nazvali kidcore, a prisutan je na sceni (i u ormarima) već nekoliko sezona. On je veseo, zabavan i djetinjast, a zasigurno ste ga primijetili u obliku ogrlica od šarenih perlica i privjesaka u stilu dude kakve su se nosile devedesetih, a u fokus vratile slavne manekenke poput Gigi i Belle Hadid. Tie dye, šareni kukičani kompleti, motivi sladoleda, torbice s cvjetićima i trešnjicama, teksture i boje koje asociraju na bombone.
Kad odrastem…
Kao mala, promatrala sam roditelje i njihove vršnjake i pokušavala imitirati njihov stil. Uz obavezno obuvanje maminih cipela i mrljanje ružem, bilo je tu i slaganje odjevnih kombinacija koje su mi iz tadašnje dječje perspektive izgledale vrlo ozbiljno, poput kompletića i balonera (ružičastog, kakvom sličan nosim i danas) i „poslovne“ torbice sa Štrumpfovima te niskom plastičnih bisera. Pa kad smo toliko jedva čekali biti „veliki“ i nositi „profesionalnu“ odjeću, što se dogodilo putem?
Milenijalci duže žive s roditeljima, kasnije zasnivaju obitelji, ako ikada, pa je li moda još samo jedno polje na kojem „odbijamo“ odrasti i to izražavamo kroz stil, nosiva nostalgija, pobuna protiv autoriteta svih vrsta ili nešto deseto?
Neki u tome vide bijeg od pritisaka i stresova svakodnevice, način da probudimo ono dijete u nama koje je još sposobno sanjati i maštati, igrati se i vidjeti neke druge strane osim najcrnjih scenarija.
Drugi na to gledaju kao na reakciju na pandemiju i situaciju u svijetu, potragu za sigurnošću i utjehom u nesigurnim vremenima. A treći prepoznaju želju za povratkom u neka druga, jednostavnija vremena. „Svi patimo od mentalne iscrpljenosti od tehnologije i drugih fokusa oko nas. Stvari su nekoć bile jednostavne i zabavne i zahtijevale da budemo prisutni u trenutku. Mislim da svi čeznemo za jednostavnijim vremenima i većina ljudi gleda unatrag na djetinjstvo kao na izvor radosti“, zaključila je dizajnerica Susan Korn za WWD.
Cool vs. ugodno
Tu je i neporeciv argument koji iznosi Harpers’ Bazaar: „Kidcore nas vraća u vrijeme prije onoga kad smo nešto nosili kako bismo bili cool i zapravo nosili stvari koje su nam se sviđale“.
Naravno, s vremenom su nam se možda počele sviđati i neke druge stvari, ljudi se mijenjaju, njihov ukus također, baš kao i trendovi. No ima nešto u toj opaski koju je teško zanemariti kada primijetimo dominantni trend posljednjih godinu dana: tihi luksuz ili old money, koji promovira odjeću koja sugerira da imamo više novca negoli doista imamo, kao da iza nas stoje generacije bogataša.
Sve te stvari koje smo nabrojali kao sliku #kidcore-a nisu samo vesele i šarene već i prije svega udobne, stvorene za spajanje nespojivog, i podređene vlastitoj ugodi. Pa je li to inherentno loše ili negativno ili superiorno „cool“ looku tihog luksuza? Rekla bih da nema jednog definitivnog odgovora, ljepota ostaje u oku promatrača, onog koji nas gleda iz ogledala.
Usprkos popularnosti tihog luksuza i senzualnosti koju nagovještaju neke nove kolekcije, teško da ćemo tako lako odustati od te poveznice s nekim jednostavnijim vremenima u obliku modnih detalja. Naša košulja možda kaže „biznis“, no naše cipele kažu „party like it’s 1999“.
Naslovni vizual: Pexels / Monstera
