Proljeće kuca na vrata, a s njim i veliko proljetno pospremanje ormara. Prilika je to da ponovno „otkrijemo“ neka zaboravljena blaga iz vlastita ormara, konstatiramo da se ništa u njemu ne može uspješno upariti s drugim komadima iz njega, ili, najgore od svega, da više ne možemo zakopčati omiljeni par traperica… No prije nego primijenimo dramatične rezove u stilu „out with the old, in with the new“, trebamo se zapitati – koliko nove odjeće godišnje uopće trebamo?
Berlinska organizacija Hot or Cool Institute dala nam je točnu brojku i moramo priznati da smo ostale malo zatečene… Izvještaj „Unfit, Unfair, Unfashionable: Resizing Fashion for a Fair Consumer Space“ te organizacije donosi rezultate istraživanja utjecaja mode na ekološke ciljeve održavanja porasta globalne temperature ispod 1.5 stupnjeva dogovorenih Pariškim sporazumom te prijedloge kako bi proizvođači, ali prije svega sami konzumenti mogli pridonijeti boljoj ekološkoj osviještenosti i održivosti u modi.
Održivost: trend ili stil života
Ne trebate biti ekonomski niti ekološki stručnjak da biste uočili neodrživost aktualnog stila života na globalnoj razini. Velika proizvodnja, stalni „noviteti“ i potreba da se uvijek ostaje ukorak s novotarijama i trendovima, a staro odbacuje kao suho lišće, guše naš planet i nas skupa s njim. Kada je riječ o modi, ona je odgovorna za oko 4% globalnih emisija CO₂, stoji u izvještaju. Učestalost pranja odjeće kao i njezino prerano odbacivanje i kratak vijek trajanja negativno utječu na okoliš, no kao najštetnije ističu se prevelika proizvodnja odjevnih predmeta i modnih dodataka, a šokantan je podatak da se konzumacija odjeće, obuće i modnih dodataka udvostručila (!) od 2000. godine.
U posljednjih nekoliko godina pojavljuje se sve više hvalevrijednih inicijativa koji pokušavaju osvijestiti potrošače, ali i p(r)ozvati proizvođače na odgovornije prakse u izradi i konzumaciji mode, no daleko smo od željenog cilja. Kao najproblematičniju ističu brzu modu koja najčešće ne poštuje ni etičke, a kamoli ekološke proizvodne procese, rezultirajući pretjeranom potrošnjom nekvalitetne odjeće iz neodrživih izbora koja vrlo brzo završi na otpadu, a u cijelom tom ciklusu zagađuje vodu, zrak i tlo.
Osim sporadičnih novinskih naslova i skandala, nedovoljno se pritiska stavlja na same proizvođače, te je loptica prebačena na same potrošače, no izgleda da će do dramatičnije promjene ponude doći tek kada se počne mijenjati sama potražnja.
A sadašnja potražnja je – velika. Istraživanje provedeno među zemljama G20, a pokazalo je da je najveći ugljični otisak od konzumacije mode u Australiji, Japanu i SAD-u pa u ostalim zemljama veće platežne moći, dok se Indonezija, Indija i Brazil nalaze ispod „budžeta“ ugljičnog otiska mode preporučenog za dosizanje cilja držanja porasta globalne temperature ispod 1.5 stupnja Celzija.
Želje vs. Potrebe
Samo navođenje brojki, osobito onih na koje nemamo utjecaja može djelovati preapstraktno, pa i suhoparno. No postoje brojke na koje kao potrošači možemo utjecati, a to je – koliko odjeće zapravo kupujemo.
Studija navodi da je odrasla žena u urbanoj sredini 1950-ih trebala 42 komada odjeće (u to se ne ubrajaju modni dodaci ni donje rublje.
1960-ih prosječna francuska garderoba sadržavala je 25 odjevnih kombinacija od 40 komada, a za današnje vrijeme predlažu 74 odjevna komada (uključujući obuću!) za geografska područja s dva godišnja doba i njih 85 za zemlje s četiri godišnja doba. Već letimični pogled na ormar pokazao je mnogo brojniju situaciju od idealne, no u moju obranu, u njemu se nalaze i neki komadi koje sam kupila prije gotovo 20 godina i koje još uvijek nosim.
Naravno, teško je odoljeti novim trendovima, stilovima i idejama koje obogaćuju naš stil. Jer osim funkcionalnosti, odjeća već stoljećima hrani naše potrebe za signaliziranjem statusa, ukusa, pripadnosti i izgradnjom vlastita identiteta. No kako se to ne bi odvijalo nauštrb zajednice, poželjno je kupovati manje impulzivno, tj. svjesnije, promišljenije, kvalitetnije, a magična brojka je – 5 komada godišnje!
Je li u današnjoj kapitalističkoj klimi moguće to izvesti – i izdržati – bez da postanemo pustinjaci koji žive u kolibi na osami bez društvenih mreža koji djeluju poput likova iz animiranih filmova, uvijek u istoj odjeći? Naravno. Trebamo li Marie-Kondo-irati cijeli život i postati minimalisti? Ne, ali možemo kupovati i stilizirati ono što imamo pametnije.
Naslovna fotografija: Unsplash
