Gledala sam jednu haljinu mjesecima u webshopu, nadala se dramatičnom popustu (ili dobitku na lutriji), kad mi je frendica rekla: „A zašto ne potražiš neku dobru kopiju na netu?“ Zar ja?! Pomisao mi nikada nije ni proletjela glavom. „Ja bih poludjela da znam da sam platila nešto više, ako mogu naći vjernu kopiju za puno manje novaca“, tvrdi ona.
„Ali ti s kopijama nikada nisi siguran što ćeš zapravo dobiti. Čak i ako izgleda isto na fotki, ne možeš znati je li isti materijal, kvaliteta izrade, nemaš nikakvu garanciju“, ubacila se druga. „A tu je i pitanje – zašto uopće kupuješ nešto? Zato što voliš neki brend, njihov dizajn, politiku, materijale koje biraju, novitete koje stvaraju… ili samo pratiš trendove, pa ti je u tom slučaju prihvatljivo da kupiš nešto što će biti „in“ i potencijalno neće dugo trajati, ali će na Instagramu izgledati kao da si uvijek po zadnjoj modi…?“, nadovezala se treća.
„Ako kupiš nešto što je kopija dizajnerskog predmeta, pravi znalci će znati razliku, pa kupuješ li nešto jer ti se sviđa ili nekoga pokušavaš impresionirati? Ne smeta li te manjak originalnosti? I činjenica da netko nekome krade ideje?“, nastavila se rasprava.
Dupe ili kopija?
Autentičnost je s jedne strane trendi riječ kojom se mnogi vole razbacivati, a s druge kao da postaje sve manje važna kad se radi o tržištu. Nekoć je nošenje kopije bilo ravno nošenju „grimiznog slova“, no djeluje kao da danas te prakse nemaju takvu stigmu.
U zadnje vrijeme društvene mreže od TikToka preko Instagrama do YouTubea vrve videima koji nude alternativne, često jeftinije zamjene za razvikane originale, a kada neki od njih postane viralan, rasprodaju se i original i kopija. Ta praksa nije ipak sasvim nova, a osobito je popularna u kozmetici, gdje su potrošači uvijek u potrazi za tzv. dupes.
The Cut dupes tumači kao duplikate, verzije skupljih kozmetičkih ili produkata iz limitiranih kolekcija koje se više ne mogu nabaviti, a slične su po boji, sastavu, teksturi ili efektu. Britannica pak upozorava da se radi o lažnjaku: glagol dupe znači nekoga prevariti i navesti da povjeruje u nešto. Bez obzira na prijevod, dupe ne zvuči tako negativno kao kopija ili lažnjak, pa je možda i zato privlačniji i prihvatljiviji potencijalnim kupcima.
A takvi se predmeti mogu naći posvuda na internetu: od high-street „interpretacija“ dizajnerskih trendova, do uvjerljivih kopija koje dolaze s uvjerljivim etiketama, za puno nižu cijenu od komada koji je služio kao predložak.
Zašto ljudi kupuju kopije
YouTuberica Laini Ozark u svom videu ističe ulogu TikToka i drugih društvenih mreža na kojima sve više ljudi promovira jeftinije opcije proizvoda, jer im takav tip videa daje veće šanse da postanu viralni. Ali spominje i stav ljudi koji ne podržavaju velike brendove te radije kupe jeftiniju opciju manjeg brenda.
No je li to nužno više etično kao što smatraju neki kupci? Kupovati od prodavača čiji je proizvodni pogon nepoznat i ne može se provjeriti, koji potencijalno ne plaća porez, a provjereno kopira tuđi dizajn?
Nekad „dupe“ kupujemo i nesvjesno: ako su high street brendovi jedino što si možemo priuštiti, možda nismo svjesni da su sandale koje odabiremo „a la Celine“ ili da je haljina „The Row wannabe“, pa je li u tom slučaju uopće važno što je kokoš, a što jaje?
Nije na potrošačima da sve to reguliramo, ali jest na nama da kupujemo odgovornije i promišljenije. Zašto uopće nešto želimo, treba li nam, živimo li unutar svojih mogućnosti? Hoće li stvar koju kupimo završiti na otpadu u kratkom roku ili ćemo ju nositi godinama?
Na nama je da kroz svoje odabire oblikujemo tržište u kojem će svi radnici biti pošteno plaćeni za svoj rad i raditi u boljim uvjetima. A kad se radi o cool dizajnerskim stvarima: mogu se pronaći povoljnije u vintage trgovinama, a to je i siguran način da stvorimo održiviji, autentičniji i originalniji stil.
Naslovni vizual: Pexels / Godisable Jacob
