modni fetiš

TENISICE KULTNOG STATUSA: Od viktorijanskih plaža, preko teniskih terena, do privatnih kolekcija

Lena Ivanović
10.09.2023.

Ovaj omiljeni komad obuće od posla do izleta vikendom praktički ne skidamo, no ima i onih koji svoje voljene modele brižno čuvaju u kuriranim kolekcijama. Kako su tenisice dosegle kultni status i postale fetiš?

Tenisice, taj najudobniji komad obuće nosi se već gotova dva stoljeća, otkako ih je 1830-ih svijetu predstavio John Boyd Dunlop, koji je otkrio kako platno cipele spojiti s gumenim potplatom. I rekli bismo: sve ostalo je povijest – ali ta je povijest jako zanimljiva, a neki od dizajna nastali i prije više desetljeća još su i danas popularni.

Te prve tenisice nisu se još nosile za tenis, već za odlaske na plažu u viktorijansko doba, dok nisu postale sveprisutni komad obuće koji se nosi u najrazličitijim prilikama, daleko od sportskih terena. No njihov je korijen uvijek u samom sportu.

Kultni status

Converse starke kreirane su kao tenisice za košarku, prve tenisice za trčanje dizajnirao je Adidas, a nosio ih je Jessie Owens na Olimpijskim igrama u Berlinu. Cortezice su bile Nikeove prve komercijalne tenisice, a njihovoj popularnosti pridonijela je sedamdesetih fotografija Farrah Fawcett koja ih je nosila skejtajući u trapezicama. Kasnije su još jednom dosegle kultni status kada ih je nosio Tom Hanks u filmu „Forrest Gump“ trčeći kroz Ameriku i upisavši ih u kolektivnu memoriju.

Plave Adidasice je nosila Billie Jean King u legendarnoj Battle of the Sexes na teniskim terenima 1973. A kako si osigurati milijunski ugovor? Opjevajte svoj omiljeni modni komad kao Run DMC koji su osamdesetih repali „My Adidas“ čime su utabali put (pun intended) svim budućim suradnjama između glazbenika i velikih brendova koje su danas postale svojevrsni standard.

Svi su ti već spomenuti modeli u svojoj povijesti dugoj preko 50 godina dosegli kultni status i svako malo možemo vidjeti kako ih neki modni nostalgičari i znalci izvlače „iz naftalina“ i pretvaraju ih iznova u predmet želje.

Fetiš

Fetišiziranje obuće nije novi fenomen, no kad razmišljamo o fetišima, ne možemo reći da bismo taj pojam nužno povezali s tenisicama. Pa ipak, sve je više onih koji se svrstavaju u „sneakerheadse“, ljubitelje limitiranih izdanja i rijetkih modela tenisica koje žele uvrstiti u svoje kolekcije.

Sociologinja Yuniya Kawamura definirala je tri vala ovog fenomena, a smatra da se prvi javio sedamdesetih, s pojavom i ove godine ultrapopularnim Adidas Samba, koje su tada bile povezane s nogometnom supkulturom.

Drugi val pojavio se s lansiranjem Nike Air Jordans kada tenisice postaju statusni simbol, povezujući se sa slavnim osobama. Jordanu je NBA htjela zabraniti nošenje tih tenisica, objasnivši da se kosi s njihovim regulacijama, ali Nike je onda uskočio, plaćao tjedne kazne od 5000$ da bi ih Michael Jordan nosio na svakoj utakmici. A mogli bismo primijetiti da je ta cijena bila prava sitnica u odnosu na marketinšku vidljivost koju su pritom dobili i na činjenicu da su te tenisice i dan danas vruća roba.

A naše digitalno doba nosi treći val koje obilježava veliki rast tržišta tenisica, u kojem ne sudjeluju samo proizvođači, već i kolekcionari i preprodavači, te se predviđa da će njegova vrijednost do 2030. porasti na 30 milijardi dolara, prenosi The Conversation.

Kako izgleda budućnost? Umjesto redova koji su se nekada stvarali prije lansiranja svakog novog „drop-a“, sve je više lista za čekanje na online platformama za sve one koji se žele dokopati aktualnog predmeta želje.

Osim revivala klasičnih modela poput Sambi ili Cortezica, možemo očekivati i proširivanje modnih suradnji brendova, baš kao što su ove godine „vruće“ srebrne Sambe nastale u suradnji s dizajnericom Wales Bonner koje su bile rasprodane i prije negoli su se uopće pojavile u prodaji. Kultni status zagarantiran.

Naslovni vizual: Pexels / Toni Ferreira

Pročitaj više

Od prve egipatske olovke za oči, preko cara Konstantina koji je bio praotac današnjih filtera jer si je na kovanicama umjetno povećavao oči, do današnjih estetskih zahvata koji su tako suptilni da se gotovo i ne vide – njemačka spisateljica Rabea Weihser u knjizi Kako smo postali tako lijepi istražuje zašto smo već stoljećima u lovu na ljepotu. I zašto je digitalno ogledalo ponekad tako opasno.

U samome srcu Zagreba, na adresi Martićeva 4, pronalazimo Galeriju Paravan, prostor koji na iznimno interesantan način spaja umjetnost i toplinu doma. Iza nje stoji dizajner Vanja Rakočević, autor čiji se rad kreće između uporabnog i skulpturalnog objekta, povezujući suvremeni dizajn, antikvitete i rijetke artefakte u jedinstvenu, intuitivno vođenu cjelinu.

O instinktu kao ključnome alatu pri selekciji i stvaranju, odnosu funkcije i estetike te ulozi boja pri uređenju razgovarali smo s Rakočevićem koji je također podijelio vlastita razmišljanja o važnosti slow design filozofije kojoj se u posljednje vrijeme vraćamo kao i o svemu onome što gubimo odaberemo li se osloniti isključivo na modernu tehnologiju umjesto na stvarna iskustva prostora i života uopće.

Da savršena simetrija ne postoji, znamo već odavno. Uostalom, koliko je već eseja napisano o predivnom i intrigantnom licu Kate Moss, koje nije 100 % simetrično, ili o različitoj boji očiju Davida Bowieja? Očito ne dovoljno, jer trend koji je uzeo maha i koji je na TikToku prikupio 200 milijuna pregleda zove se Facial Harmony. O čemu je točno riječ i zašto ne prestajemo ganjati taj nedostižni ideal?

Malo je uzoraka u svijetu mode koji su uspjeli spojiti dvije krajnosti – šašavi look i onaj dašak konzervativne old money estetike.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.